Nataša Đurović

Rođena 1974. u Kraljevu. Po zvanju diplomirani pravnik, a po opredeljenju borac protiv svega što predstavlja prepreku za život u kome ljubav i čovečnost imaju glavnu ulogu. Autor zbirke kolumni pod nazivom „Dnevnik dokone domaćice“ . https://www.facebook.com/djurovic.natasa/

„Da li tako miriše neuspeh? Razočaranje? Gubitak?“ pitala se, a tako se i osećala. Bila je svesna da drhti i gubi kontrolu nad svojim telom, ali ne i pokreta koji je napravila dok je sa druge strane dolazio Željkov pospan glas: „Halo, Ivona, šta se dešava?“

“Nemoj, sine, kumim te Bogom! Tako ti očevog imena i groba, smiri se!”

“Ne diraj, Besmrtna! Postoje ljudi o kojima, jednostavno, ćutiš.”

Ko želi da mu ljubav potraje, na to mesto treba da baci novčić i zamisli želju.

Za vreme Turaka, služila je kao sklonište, baš zbog toga što je visoko i što se do nje teško dolazilo, a put je bio poznat samo ljudima koji tu žive.

Ovčarsko-kablarska klisura, koja se nalazi naputu Čačak-Užice, duga je dvadeset kilometara. Karakterišu je strmi obronci Ovčara i Kablara, meandri Zapadne Morave, bujna vegetacija i veliki broj manastira smeštenih blizu glavnog puta...

Ideja reciklaže u kuhinji je zaživela odavno, ali toliko je razvijena, da bismo mogli biti ponosni jer smo na vrhu svetske liste u tom pogledu. Da se ne baci…

“Amerika nema ništa s tim! Bio je to građanski rat. U kakvoj zabludi ovaj divlji svet živi? Da li u genima nose mržnju prema civilizovanom svetu?”

„Matori, skloni se, šta bleneš tu, ne mogu da se parkiram od tebe!“

Kad prvi put te godine zagrme, počeše se pronositi glasine da se nešto sprema. Oseti da beleg ne miruje te shvati da je došlo vreme da uradi kako je kazano.

Pages