Nataša Đurović

Rođena 1974. u Kraljevu. Po zvanju diplomirani pravnik, a po opredeljenju borac protiv svega što predstavlja prepreku za život u kome ljubav i čovečnost imaju glavnu ulogu. Autor zbirke kolumni pod nazivom „Dnevnik dokone domaćice“ . https://www.facebook.com/djurovic.natasa/

„Zlatna groznica“ ne jenjava. Obogatiti se na brzinu, bez mnogo muke cilj je poslovnog čoveka u Srbiji danas.

„Crna Reka je kao i svaka druga reka koja je spolja melem a unutra muljevita i gorča od samog čemera. Bar tako kažu oni koji su je iskusili, a čija imena ne znam. Razumljivo, i da znam, ne bih smela a ni htela da otkrijem dok oni to ne dozvole.“

„Početni osećaj olakšanja zamenio je novi talas takozvanih „Uh“ osećanja. Izgleda da će lista prioriteta danas drugačije izgledati“.

„Ovih dana je Kraljevo opet došlo u žižu javnosti. Ne zbog šljiva, sira, kajmaka ili bilo kakve tradicionalne vrednosti već zbog slike profesora likovne kulture, lansirane na društvene mreže i u medije, zahvaljujući modernim, civilizacijskim tekovinama“.

„Ministar na sneg ne može uticati niti iko to očekuje od njega, osim, možda Evrope, ali trebalo bi da ministarstvo dobro zna koliko je ogreva potrebno tokom jedne školske godine i da ne sme da se desi da deca sede u hladnim prostorijama škole“.

„Vidiš li, Zlatokosa, svoje ime u zvezdama?“ pitao ju je jedne od onih večeri kad su pogledima uprtim negde, tražili beskraj i u njega smeštali svoju bezvremenu ljubav, lišenu svih ovozemaljskih slabosti. Umesto odgovora, prstom je pokazala na zvezde i u vazduhu načinila nekoliko pokreta.

Kažu mi da nisam srpskog roda, jer Srbin ne piše latinicom. A kog sam roda?Recite, iako ja mislim da sam, pre svega, čovek.

U Srbiji to su, uglavnom, estradne umetnice. Do skoro zvali smo ih pevačice, ali eto dokaza kako čovek spontano počne da prati modne trendove!

I još mnogo stvari koje supredstavljale naličje profesije koju je odabrao, ali ovo je bilo pravo lice naličja: ružno, zbunjujuće, a gledalo ga je pravo u oči i tražilo direktno suočavanje. Ispostavilo se da, ipak,nije sve video...

„Jer, šta se desi kad se većini spomene mogućnost odlaska u starački dom, ako se uopšte i sme spomenuti? To se doživljava kao najtragičniji čin, najveća izdaja od strane sopstvene dece! Sledi milion pitanja i zaključak da je to nezasluženo da te onaj za koga si čitac život radio i borio se, tek tako izbaci iz kuće“.

Pages