Olja Novaković

Paganka---Pitam ponekad pritajenu paganku pravoslavljem potisnutu - patnjom pobjedi prvorođeni, pa prenese plamen potomcima? Prekorim pogledom predrasude previše prkose praznim ponorima pravi put pokazuje promišljenost, putem promisli putujemo pravovjerni. Pri prsi pravednika pečat prislile prisloniše, previše pritiska ponekome, ponekome premalo. Promišljam: potrebom pravoslavlja, požudom paganstva, pravom potomka, požrtvovanošću predaka. Putem pođi prvorođenog, potamni pozlatu, polomi porcelan, preplavi pomorije, pronađi polove, preživi potope... poslije potrage, prosvijetli pomrčinu poljuljane podsvjesti, pa ponovo...  

Jedan Zmajević će pisati o meni i mom porijeklju sto godina nakon moje smrti.

Za sebe bih rekla da sam old fashion lady.

Za sebe bih rekla da sam old fashion lady.

“Ovdje će seljani učiniti sve grob da ti iskopaju, ali niko neće dati prilog za spomenik.”

On čoporom vlada ne fizičkom snagom, već snagom svog nezavisnog, a jakog karaktera.

Samujem. Strah se uvlači kroz stare prozore drvenarije, miriše na nove ulice.

Izvlačiš me iznad površine vode, zadržavaš dah, a ja zadržavam želju da preživim.

Mjenjam se u osobu koja je dugo čekala da joj se posvetim, otvara mi vrata zrelog doba, osmjehuje mi se sa sjedim pramenovima kose i raduje mi se.

Ne želim da budem manekenka sa reklame.

Prepoznali smo se kao saputnici.

Pages