Oskar Penjov

Rođen 1963. u Jugoslaviji i živeo u toj zemlji dok je postojala. Po zanimanju automehaničar i trgovac, radim u firmi kao plastičar, a kod kuće drvostrugar i papučar (služim moju gospođu).

Ko to kaže i ko to sme tako bezdušno da laže da u državi Srbiji ima bilo kakvih problrema. Srbija je zemlja blagostanja u kojoj blago stoji sve što još postoji, eldorado mnogim stranim investitorima za čija preduzeća rade naši ljudi po promotivnim akcijskim platama, a zarad održavanja dobrih bilateralnih odnosa sa širim inostranstvom. Naš životni standard daleko odskače od životnog standarda Kambodže, što znači da ima i gorih od nas, pa nemamo pravo na nezadovoljstvo.

Lagodno luksuzan život koji nam radosno omogućavaju naši suvereni bogovi, ponekad ljude sa tankim živcima i predoziranom nervozom, u nenalaženju pravog rešenja problema, ubedi da dignu ruku na bližnjeg svog, pa čak i na sebe. Oni koji se odluče da sebi otmu ono najvrednije što su ikada mogli dobiti, imaju više mogućnosti za putovanje bez povratne karte. Ipak, klasične metode su već prevaziđene, iako su se pokazale efikasnim i nisu u trendu, pa se mogu primeniti neke nove metode, koje nisu postojale u doba dinosaurusa.

Došao i nekako prošao taj povjesni trenutak u kome je Republika Hrvatska dobila novog predsjednika, gospodina Milanovića. Ceremonija inauguracije je bila na neophodnom nivou sve do interpretiranja himne Republike Hrvatske kojom je Josipa Lisac, mega zvezda u mega godinama posve opušteno kaširala gospodina Milanovića u drugi plan. Kako hrvatski mediji prenose, džez varijanta himne, koja je nedvojbeno ostavila snažan dojam na hrvatsku populaciju, dopala se samo duetu Lisac – Ružić, dok je ostatak hrvatskog naroda u nevjerici.

Utanjio sam sa guz papirom kod kuće i dam sebi direktivu da odem u šoping. Naravno, kineske prodavnice su još uvek dobro opskrbljene sa povoljnim cenama, pa se odlučim za šoping turu u maloj Kini. Uđem u prodavnicu i pitam kineskinju za moju potrebu, od koje dobijem opširan potvrdan odgovor. Kaže kosooka da ima običnog guz papira, ima troslojnih sa ptičjim gripom, sifilisom, sa sidom ima samo dvoslojnih, a troslojnih sa korona virusom nema.

Ima život momente kada ume da bude i lep kao Rafaelo palačinke ili kombinacija Mocarta i Japanskog vepra. Pardon, vetra. Ali, neko je izmozgao da je sve što je lepo kratkotrajno, pa tako i momenti životnog sladostrašća. Naravno, ostatak životnih momenata je pretežno kvalitetan kao sveže obrano govno, a lepi momenti prikazuju šta se sve propušta u životu zarad osiromašenog sranja.

Neko je jednom izmudrovao da se sve može ako se hoće, i pokazalo se da je u pravu jer je hteo da izmudruje, pa je i izmudrovao. Neverovatno je kako to nekima uspeva iz prve ruke, kao mojoj gospođi koja se pretvori u vilenjaka jer može kada hoće i žestoko vileni kada se doteturam kući iz kafane. Ne daj bože da još nanjuši tragove nekog ženskog parfema.

Kada ti negde nije dobro imaš mogućnost da se boriš za neki boljitak, ali imaš i jednostavniju mogućnost da se pokupiš i odeš negde gde se neko drugi već izborio za boljitak, pa onako gotovanski iskoristiš tuđi trud za svoje bolje. A nezvanična statistika pokazuje da je svugde bolje, ako imaš hrabrosti i volje.

Opšte je poznato da su putevi gospodnji čudni, poznato je gde počinju i gde završavaju, ali niko ne zna kako se hodočaste, kako se i gde nalaze prečice, odnosno jednosmerne obilaznice nemilih događaja kojih, da ne nabrajam, imamo i za izvoz. Došla nam zima, prava tropska, Sveti Sava ove zime odlučio da Dunav ne zaleđava, a snega imamo sasvim dovoljno za rolere i druge sitne točkaše.

I tako, prođe još jedna nova godina, deda mraz je još jednom obleteo planetu, podelio je šta je imao da podeli i sada se blaženo odmara uz domaću rakiju i prasetinu. Za to vreme laponska firma za hemijsko čišćenje marljivo otklanja tragove gareži sa crvenog kaputa uzrokovane odžačarenjem prilikom noćne podele paketića.

Kada se spomene prošlost, prva čovekova slika pred očima je kremenkovski primitivizam u svim sferama postojanja, a našu sadašnjost u odnosu na prošlost vidimo kao naprednu epohu. Spominjanje budućnosti kod nas stvara sliku nečeg samo zamislivog, toliko naprednog da je nemoguće realizovati bez neke posebne vanzemaljske tehnologije. Neverovatno je da u današnje vreme na našoj planeti imamo krajnji primitivizam po neistraženim zabitima, ali i neverovatne futurističke građevine nekih svetskih metropola.

Pages