Oskar Penjov

Rođen 1963. u Jugoslaviji i živeo u toj zemlji dok je postojala. Po zanimanju automehaničar i trgovac, radim u firmi kao plastičar, a kod kuće drvostrugar i papučar (služim moju gospođu).

Zahvaljujući Nigerijcu Nedžabe Kodbabe, koji je trijumfalno trijumfovao laganim trijumfalnim korakom, a po koreografiji labudovog jezera kroz trijumfalnu kapiju pariške trijumfalne kapije, konačno je nauka trijumfalno uspela da dokaže da sve dolazi u obzir, osim onoga što ne dolazi. Shodno tome može se zaključiti da sve što ne dolazi u obzir nema dodirnih tačaka sa obzirom, pa je stoga bezobzirno.

Kada je bezrepi dvonožac skontao da pristojnim komadom grane ili kamenom može uspešno da se odbrani od potencijalnog agresora, nesvesno je zakoračio u vode nesagledive evolucije, sa još nesagledivijim posledicama. Uklavirio je da na taj način može da ulovi i obezbedi sebi egzistenciju, ali sa veoma odmerenim zamahom obezbedio je sebi i užitak.

Ako uzmemo u obzir nepobitnu činjenicu da je samozvani gospodar planete odlučio da menja zakone majke prirode, onda možemo očekivati povratnu reakciju kao odgovor na neprihvatljivu akciju, isto kao i kada neposlušno dete od roditelja dobije malo po tamburi, tek da se zna ko je ko. Čovek je krotio prirodu, ali nikada nije pomislio da bi priroda mogla da se pobuni i baš žestoko da uzvrati, a kijameti svih vrsta su samo blago upozorenje da se nešto neće događati baš po čovekovoj zamisli.

Posle nekoliko vekova mukotrpnog istraživanja došao sam do zaključka da vanzemaljci definitivno postojimo. Elem, nepobitan dokaz tome je da oni koji zažongliraju escajg odlaze u zemlju i postaju zemaljci, a mi i dalje ostajemo vanzemaljci koji nestrpljivo čekamo svoj trenutak novog spajanja sa majkom prirodom.

Nekada davno, još se ponekad priča o njoj, živela je jedna devojčica koja je veselo jurcala cvetnim livadama za šarenim leptiričima i puštala zmajeve kroz lelujave oblake vedrog neba. Mislim da se zvala Alisa.

Vesele kišice i dalje veselo padaju, neumorno se pune rečna korita, a onda kućama nekog sela vesela bujica opere spoljnu fasadu, oriba patos na drugom spratu, počisti potkrovlje, i svi su veseli osim potopljenih meštana. Nasipi su mali ili ne postoje, jer naša državna vrhuška više voli da sanira nastalu poplavnu štetu u cilju samoisticanja zabrinutosti zbog velikih potopa sa sticanjem novih kolekcija poitičkih poena, nego da spreči katastrofu i ostane nezapažena.

Jedino brže i snažnije od svetlosti je tama. A tame ima u izobilju širom svekolikog svemira, čak toliko da za večeru pojede svetlost svakoga dana oko svakog nebeskog tela univerzuma. Stručnjaci kažu da se tama ponekad i noću probudi da prezalogaji malo zalutale žmirkajuće svetlosti, ali da ipak ostavi dovoljno za ekspanziju novog dana.

Još jednu paradu ponosa Srbije, odparadirali su pripadnici vojske i policije Srbije u Nišu, gde su povodom dana pobede nad fašizmom, a pod nazivom ‘’Odbrana slobode’’ prikazali vazdušnu i kopnenu opremu kojom raspolaže republika Srbija. Ovoj odbrani slobode prisustvovali su državni vrh Srbije, ali i druge zvanice iz Srbije, kao i bližeg i daljeg inostranstva.

Otišlo Kosovo, tuđe, a naše, a dobri su izgledi da uskoro ode i Vojvodina. Samo što je Kosovo otišlo u republiku, a Vojvodina će u močvaru. Ekonomskom matematikom je izračunato da je potopljena Vojvodina idealna podloga za proizvodnju pirindža kojim bi se mogla nahraniti kompletna Kina, sa sve periferijom, pa bi se moglo desiti da naš državni vrh sasvim nehotice otuđi i ovaj deo Srbije našoj kosookoj bratiji.

Sport je uvek bio i ostao svetska misterija gde akteri postavljaju nove rekorde i definicije sportskih uspeha. Tako je konačno završena još jedna međunarodna utakmica između reprezentacija Francuske i Srbije gde je Francuska pobedila sa milion prema nula. Pa, u svakoj utakmici neko nešto dobija, a neko mnogo više gubi, tako da možemo biti zadovoljni što imamo totalno katastrofalan nestručni štab, jer da je za samo dve bruce bolji kompletna Srbija bi otišla pod stečaj.

Pages