Željko Jovanović

Željko Žele Jovanović je rođen 22. juna 1989. godine u Kragujevcu u radničkoj porodici.
Bavi se pisanjem aforizama, satirične poezije i proze, i poezije za decu.
Objavuje u dnevnim novinama, književnim časopisima, i na internet portalima.
Član je Beogradskog aforističarskog kruga.
Objavio je zbirku aforizama „Ostavite nešto apokalipsi“ (2020.).
Stvara i preživljava u Kragujevcu.

Pošteno

-Ćale, šta ću da dobijem ako položim razred?
-Knjige za naredni razred.

Pažnja

-Kada si poslednji put pazio na ishranu?
-Bio sam dete. Sećam se, rekao mi je deda: “Pripazi na ovo pečenje da ga ne pojedu kučići.“

Ekspert

-Koji si fakultet završio?
-Hemijski.
-Jesi li radio do sada u struci?
-Jesam prošle jeseni. Zvale me komšije da procenim ko je ispakao najbolju rakiju.

Poskupljenje šećera

Tog istorijskog dana je radnik koji je zaposlen u istraživačkoj svemirskoj stanici uočio nešto neobično na monitoru. Naime, kroz svemir je proletelo nešto što do sada nije imao prilike da vidi tamo. Između bezbroj zvezda, u blizini planete Mars proleteo je neki minijaturni objekat braon boje. 
Adrenalin je počeo da kulja u radniku koji je osećao da je na pragu nečeg velikog. Zamrznuo je sliku na ekranu i uvećao maksimalno nepoznati, leteći objekat.

Dvojica školskih drugova, ako uzmemo u obzir da ih je školovala i vaspitavala ulica, a ujedno i dvojica cimera, prijatelja i kolega, sedeli su svako sa svojim mislima na svom mestu u iznajmljenoj garsonjeri i srkutali su, kako im se činilo, vodu sa blagim, nenametljivim mirisom kafe. S vremena na vreme bi jedan od njihž dvojice glasno i iritantno dugo zevao, dok se drugi ne bi obazirao na to, već bi zamišljeno vrteo šolju na stolu u smeru kazaljke na satu.
-Mogli bi malo da proštemo gradom. -reče zevač nakon izvesnog vremena.

Unuk je došao kod dede kako bi mu pokazao kako funkcioniše savremeni televizor.
-Vidiš deda, ovde menjaš programe, jesi li razumeo? -upita unuk dedu.
-Jesam. A čemu služi ovo? -upita deda, pokazavši drhtavim prstom na jedno dugme.
-Na to dugme smanjuješ ton na televizoru. Ovo iznad njega služi da ton pojačaš. Shvataš? -strpljiv je unuk sa dedom.
-Aha. E pa dobro, onda pritisni to drugo dugme. -reče deda.
-Da pojačam ton? -upita unuk.
Deda potvrdno klimnu glavom.

Pseća moda

-Bem ti ovaj pasji život.
-Nemoj tako, jesi li ti video kako se oblači komšijin pas?
-I to što kažeš. Mi smo klošari za njega.

Celibat

-Da li bi mogao da živiš u celibatu?
-Kada mogu da živim ovde, mogu da živim gde hoćeš...

Strahovi

-Oćeš samnom kod zubara da me držiš za ruku?
-Toliko se bojiš?
-Ma jok, nego mi se trese ruka kada treba da platim.

Kriterijumi

Kada je zakoračio krupnim koracima kroz život, nailazio je na brojne raskrsnice, nedouimice i pitanja na koje često nije mogao da nađe odgovor. Neretko bi bio zamišljen, redovno bi zapitkivao starije o njihovim životnim iskustvima, ali često bi ostajao bez nekog konkretnog, korisnog odgovora.
Jednom ga je stariji sagovornik uputio na jednog njegovog zemljaka, seoskog mudraca, za kojeg se priča da je uvek u pravu. Mladić se ozario kada je čuo za dotičnog mudraca. „To je ono što mi treba!“ –pomisli mladić.

„Sad sam pošla negde sa tobom i više nikad!“ , reče iznervirana majka svom nestašnom sinčiću u povratku njihovom domu. Naime, za vreme boravka kod prijateljice njegove majke, malac je u svojim nastupom naveo dotičnu prijateljicu da preispita svoju odluku o rađanju deteta.
Kada je porastao i oženio se, nekadašnji nestašni dečačić voleo je da se zapije na raznim slavljima. Ta njegova sklonost neretko je njegovu suprugu izbacivala iz takta. „Sad sam pošla negde sa tobom i više nikad!“, reče žena za vreme njihovog povratka kući.

-Dakle, ako sam vas dobro razumeo, vi ste, iako nemate zvanje lekara, lečili ljude od različitih bolesti? -upita sudija nakon što je saslušao osumnjičenog.
-Uglavnom bolesti zavisnosti, ali da. I mogu da se pohvalim da sam ih vrlo uspešno lečio. -sa ponosom je izneo ovu tvrdnju osumnjičeni.
-Kada vas je privela, policija je u vašem stanu pronašla veliku količinu pilula za spavanje. Možete li da objasnite za šta ste koristili sve te pilule? -nastavio je sa ispitivanjem sudija.
-Pa za spavanje. -kroz osmeh je izjavio osumnjičeni.

BRIŽNI RODITELJ U DOBA KORONE

-Ćale odoh napolje.
-Puši sam svoj džoint. Ne deli sa drugima. Vidiš da hara Korona.


RAST

-Raste minimalac. Dobro će mi doći.
-Znaš, moj Mile ima onu stvar od osam centimetara. E sad, zamisli da ta stvar poraste za tri milimetara.
-Pa to je i dalje ništa.
-To ti kažem.

OČIGLEDNOST

-Daćete mi flašu viskija, jednu bombonjeru i 200 grama kafe.
-Šta vam je?
-Zašto pitate?
-Pa vidim idete kod lekara.

OSAMOSTALJIVANJE U SRBIJI

Teška, olujna kiša nemilosrdno je tukla u prozor jeftine hotelske sobe. Gusta noć uvukla se kroz tanke zidove i pritiskala je grudi čoveka koji je sobu iznajmio. Tmina je činila disanje otežanim no, i pored toga, čovek se pokrio po glavi isflekanim jorganom u nameri da što pre utone u preko potreban san.
Međutim, san nije dolazio. Čovek je imao utisak da naleti vetra pokušavaju da mu istrgnu pokrivač, te se davljeničkim stiskom držao za jorgan. Vreme je, za razliku od kiše u olucima, klizilo sporo.

Pages