Željko Jovanović

Željko Žele Jovanović je rođen 22. juna 1989. godine u Kragujevcu u radničkoj porodici.
Bavi se pisanjem aforizama, satirične poezije i proze, i poezije za decu.
Objavuje u dnevnim novinama, književnim časopisima, i na internet portalima.
Član je Beogradskog aforističarskog kruga.
Objavio je zbirku aforizama „Ostavite nešto apokalipsi“ (2020.).
Stvara i preživljava u Kragujevcu.

Heroj koji je izvukao devojčicu iz zapaljenog stana, sebe nije smatrao herojem. Pred televizijskim kamerama izjavio je skromno da se on samo našao u pravom trenutku na pravom mestu i da bi svako postupio na način na koji je i on to učinio.
Heroj će uskoro pasti u zaborav, devojčica koja je zahvaljujući njemu preživela, postaće žena i sećaće se tog tragičnog dana kao kroz maglu koja će biti gušća od dima koji je tog tragičnog dana pretio da je uguši.

Policija je u cilju prikupljanja dokaza i uklanjanja leševa zatvorila ulicu nakon što su se u njoj obračunale dve zaraćene mafijaške grupe, pa sam na posao morao da idem obilaznicom. Slučaj je hteo da je i ta ulica bila zatvorena zato što je u njoj ponovo pukla vodovodna cev, pa mi je sam bio prinuđenda idem jedinim preostalim putem koji je od mog stana vodio do mesta na kojem radim. Međutum, zla kob je htela da su izvršitelji u toj ulici pokušavali da isele nekog nesretnika koji je pretio da će skočiti sa terase ako izvršitelji ne odustanu od svoje namere.

Pad

Žureći na stranačku sednicu jedan političar je strmoglavo pao niz stepenice.
Iako u bolovima, lojalan stranci, uspeo je da pozove telefonom svog nadređenog kako bi opravdao svoje kašnjenje.
-Šefe, pao sam. –reče smušeno povređeni poltičar stiskajući zube.
-Dođavola! –dreknu glas sa druge strane. Ništa, brani se ćutanjem, a ja ti šaljem advokata!
Dvoje prolaznika koja su prolazila u tom trenutku pored povređenog političara, koji je sedeo i držao se za članak, okrenuli su glave praveći se da ga ne primećuju.

Slikari

Rad je stvorio čir

Bez građevinske dozvole i u vreme lovostaja, pauk je u uglu sobe pleo mrežu u nameri da uhvati muvu. Nije pauk jedini koji je u ovoj sobi nešto radio. To su činili i zidni sat, ali i televizor i čir onoga koji je pomenuti televizor gledao.
Čir je neumoljivo radio zbog onoga koji je na televiziji pričao kako on neumoljivo radi da svima bude bolje.
U priču tog govornika sumnjao je čiraš, a verovatno bi sumnjao i pauk, da nije bio zauzet pletenjem mreže.

Nesreća u sreći

Završila se još jedna naporna smena u rudniku uglja. Rudari, čija lica behu znojava i crna, uputiše se ka kupaoni gde će svi zajedno, goli kao od majke rođene, sprati ostatke uglja koji su nevoljno poneli sa sobom.
Jedan, uslovno rečeno čovek, iskoristio je ovu situaciju, i dok su se njegove kolege kupale on je iz džepa radničke bluze, jednom od njih, ukrao novčanik sa sve krvavo zarađenim novcem. Sveže okupani rudar, bolno je jauknuo kada je uvideo da mu novčanika nema.

Dok sam šetao psa u parku, na klupi sam ugledao svog nekadašnjeg profesora književnosti. Sa ushićenjem sam prišao da mu se javim. Iako verujem da me nije prepoznao, stupili smo u razgovor koji je na mene ostavio neobičan utisak.
-I kakva su današnja deca? Čitaju li? –upitah i osetih se starim u tom trenutku.
-O, čitaju, čini mi se da se danas čita više nego što se to ikada ranije činilo. –odgovori mi profesor ravnim tonom.
-Zaista? –upitah iznenađeno.

Nakon što je pojeo više grožđa nego što je to preporučljivo, čovek je dobio dijareju.

Novi posao

Jednom je jedan političar rešio da napusti politiku, ali nije znao šta bi drugo mogao da radi, s obzirom da se čitavog života samo politikom bavio. Odlučio je da se posavetuje sa svojim najboljim prijateljem, čovekom kojeg poznaje od malih nogu.
-Možeš da se zaposliš da radiš na kasi u supermarketu. - reče mu prijatelj nakon što se trgnuo iz razmišljanja.
-Zašto baš to? – zbunjeno upita, još uvek aktuelni, političar svog prijatelja.
-Imaš lepljive prste, dobre su za otvaranje kesa na kasi. – odlučno reče prijatelj.

Iako nas bije taj ružni glas da smo nesložni kao narod, da hoćemo da podmetnemo jedni drugima, da smo skloni tome da zabijemo nož u leđa svom bližnjem, da naše krave progutaju knedlu svaki put kada se spomene komšija zato što se zna šta joj on želi, postoje i svetli primeri koji opovrgvaju te glasine.
U našoj zgradi, recimo, vladaju sloga i blagostanje.

Jedna svetska naučna eksedicija radila je dokumentarni film sa imenom „Preživljavanje u XXI veku“. U tu svrhu posetili su brojna afrička plemena, jedno pleme koje živi duboko u džungli Amazonije, kao i pleme ljudoždera sa Nove Gvineje. Nakon te poslednje ekspedicije u stomacima starosedeoca završila su dvojica naučnika, kao i bucmasti kamerman, koji je uspeo da snimi stradanje dvojice naučnika pre nego što je i sam postao obrok. Snimci su sačuvani, ali preživeli članovi ekspedicije nisu bili zadovoljni celokupnim, prikupljenim sadržajem.

Pages