Kolumna jedne Cici Mici 3
Foto: 
Stephen Curtin

Kolumna jedne Cici Mici - 3

Šalteruša bila, šalteruša ostala. Da, tako je. Prelazak na drugo radno mesto nije doneo nikakav veći boljitak što se stranaka tiče. Naprotiv, bilo mi je ponekad gore. DakleM, ja Mici Cici, avanzovala sam od malog šalterskog miša na mesto kancelarijskog pacova. Posao zanimljiviji, jer sve radim preko AOP-a ( prim.autora- automatske obrade podataka ), ali i opasniji. Kako i ne bi bio opasniji, kuku meni.

Radila sam tu manje od mesec dana kada sam uspela da izbegnem „atentat“ kišobranom. Umesto mene, moj kolega dobi kišobran po glavi, i to od vremešnog gospodina koji se zakleo da će me izbaciti sa posla, jer nisam htela da radim nešto na njegovu časnu reč. Zamislite, tražila sam validan dokument. I eto, zbog moje odlučnosti da ne radim ništa mimo zakona, zamalo da nastradam i to kišobranom po glavi.

Za tih trinaest, ili četrnaest godina rada na tom poslu uspela sam: da se posvađam sa jednim, sada pokojnim, bivšim ministrom, da nateram potpredsednika jedne x stranke da čeka svoj red, da se ugojim zbog minjona koji su bili „mito“ od jedne političke stranke i konačno, uspela sam da budem jedna od najljubaznijih u gradu Beogradu. Ha, pa to može samo vaša Cici Mici, tj ponosna ja.

Bilo mi je lepo, priznajem. Ta nerviranja sa „Jozama nervozama“ rešavala sam na jedan neobičan način. Dođe stranka, da prostite na izrazu nadrndana, ja ćutim i gledam. Ponudim da sedne i pitam da li pije slatku ili gorku kafu. Poručim kafu i tako nervoza Joza može da ćuti i crveni. Dok on menja boje svoga lica, vaša Mica odradi posao i popije kafu. Posle toga Joza se vraća sa čokoladom, a ja strogim glasom kažem da ne prihvatam čika Mitu ni u vidu čokolade sa lešnicima. I kraj priče.

Bila sam i doktor za dušu, ili ispovednik i slušala sam ihahaj koliko priča. Životnih sudbina. Znala sam da se nasmejem sa strankom i da zaplačem ako treba. Ništa mi nije bio problem.

Bez šale, ljudi moji, obožavala sam taj posao. Ali sve što je lepo ima svoj kraj. Tako i rad sa ljudima u toj divno sređenoj kancelariji.

Neki ljudi zli premestiše me u FG Odsek i tu sam samo plakala i o tome neću da pišem... Mogu samo suze da brišem.

Eto slatki moji, toliko za sada. Ljubac za sve, pa se čitamo uskoro.

Radmila - Rada Čeh

Komentari

Komentari