Foto: 
Bart Heird

Đavo, pečen i nedorečen (1. deo – nastanak)

Uvek prisutan na skoro svim meridijanima u skoro svim narodima, bez obzira da li poslužuje kao strašilo, marketinški model ili je samo u prolazu. Ali u narodu, a pogotovu u narodnim umotvorinama, je češći nego mnogi Marvelovi junaci na velikom ekranu. Indijanci u transu, pogotovu posle lule mira, kuliraju oko vatrice, smišljajući nove izreke u njegovu čast i zovu ga svakojako, u zavisnosti od mnogo čega, a negde i sam navrati, bez poziva.

Po predanju ruskih Navaho Indijanaca, nastao je iz nekih manje bitnih ekonomskih razloga na severnoj Polineziji, od nepoznatog oca i još manje poznate majke. Odhranilo ga je rodno selo, samo zbog dečjeg dodatka, iako su neki predlagali da ga zavrljače sa litice zbog ugrožavanja penzionog fonda. Imao je urokljive prste na nogama i zato ga nazvaše Đavo, što na jeziku mlađih metuzalema znači jagoda u turšiji. Još kao dete je bio veoma nestašan i gde god se pojavio napravio je neko sranje, pa su stariji odlučili da ga, kao znak prestupničkog prepoznavanja, ofarbaju u crveno. Ali, u vreme brčkanja u lokalnom jezeru, voda je sprala farbu i on je opet bio beo. Potrošili svu farbu, a plemenski monetarni fond nije odobrio kredit za nove količine. Onda se plemenski vrač dosetio da ga malo pripeku, na lepu tihu vatricu, tek da dobije trajnu boju, kojom bi se razlikovao od ostalih. Međutim, godina je bila rodna, voće lepo rodilo, te je bilo i rakije, pa se šef kuhinje propisno nalipačio i zaboravio je da ga skine sa vatre. I tako je Đavo dobio malo pojačanu, ali trajnu crvenu boju. To je opet izazvalo novi problem, jer su i turisti na jakom suncu  poprimili pristojno jaukovačko crvenilo. Đavo se lepo uklopio u turističku grupu, kao crnac u Švedskoj, pa je počeo sa novim nestašlucima. Indijanci povikaše: „Đavo je kriv“.

Lokalni meštani nisu znali kako da ga smire, dok nekome nije palo na pamet da ga ožene, nadajući se da će žena da ga drži pod kontrolom. Nađoše volonterku kojoj se baš i nije udavalo, ali skromna naknada od dve kile zlata, Porše kabrio i mesto u parlamentu bila je dovoljno ubedljiva. Kada je išao da isprosi mladu, Indijanci povikaše: „Doš’o Đavo po svoje“ i „Neka je Đavo nosi“. Oženio se Đavo, lepo se skockao u tradicionalnoj nošnji, otvorio restoran brze hrane i postao uzoran građanin. Ali, žena kao žena, zbog koje Indijanci povikaše: „Dala je dušu Đavolu“, nije imala mira i, malo po malo, Đavola počela da svrbi glava. Plemenski dermatolog je samo uspeo da konstatuje da mu iz nekog nepoznatog razloga rastu rogovi.

Zahvaljujući rogovima, za kratko vreme postao je idol zaljubljenih planinskih koza, što je izazivalo ljubomoru kod planinskih jaraca, koji su iskoristili priliku da podmetnu napuklu dasku na malome mostiću koji je Đavo prelazio svakoga dana da bi pozirao kozama. Jednoga dana, Đavo je propao kroz fatalnu dasku i polomio noge. Ali dve koze su izrazile izrazitu solidarnost i svaka mu je dala... Po jednu nogu, dok je ostatak teško naoružanih koza otrčao da objasni jarčevima pojam stradanja u najavi. Sa novim, kozjim nogama, trčao je mnogo brže, pravio piruete dok je igrao čardaš, oborio 4 olimpijska rekorda u nekom sportu, itd.

Žena mu se pretvorila u naelektrisani napalm, jer joj je zbog tih napaljenih koza opala popularnost na mreži. Organizovala je izlet i u pravom momentu gurnula Đavola sa litice. Đavo se u letu uhvatio za neku granu i ostao da visi. Kao nadzorna kamera, video je to i jedan drogirani čarobnjak, izmrmljao je nešto na nekom jeziku i Đavo je odjednom dobio rep koji mu je pomogao da se lagano spusti. Tim repom je spasavao i druge najebnike, koji su se u brišućem letu hvatali za Đavolov rep i tako ostajali živi. Indijanci povikaše: „Uhvatili Đavola za rep“. Zbog tih junačkih dela, nagrađen je Špricerovom nagradom i tiho je ušao u legendu.

Brutalno se razveo od žene, bez alimentacije, a svoju kućicu je nazvao Pakao In. Ubrzo je Pakao In misteriozno porastao u skroman hotelčić od 20 hiljada soba na 120 spratova i postao je najposećenija turistička destinacija svih vremena, sa takmičenjima u ribolovu i pripremanju pasulja sa jarčetinom u saču. Indijanci povikaše: „Đavolja posla“ i dodeliše hotelu 17 zvezdica.

 

Komentari

Komentari