Foto: 
Jlhopgood

Đavo, pečen i nedorečen (2. deo – dozrelost)

Sva tehnološka modernizacija koja je na raspolaganju ponekad može da dovede čak i bogataša u ambis depresije. Pored svih blagodeti, ni Đavo nije bio imun na depresiju. Dosadile su mu perverzne orgije pijanih gostiju na bazenima grand hotela Pakao In, dosadile su mu prelepe animir dame, najskuplja pića i hrana, prototipovi najnovijih automobila... Smorio se Đavo do bola. Nešto u koncepciji nije bilo kako treba i zahtevalo je hitne promene. Prisećao se detinjstva, kada je bio samo nestašno siromašno siroče, ali bio je srećno nestašno siromašno siroče.

U cilju poboljšanja kvaliteta života, prošetao se do rodnog sela, koje se zbog ekološkog turizma i učestale upotrebe nanotehnologije preselilo na drugi kraj ostrva. Pozdravio se sa poglavicom i vračem i izložio im je svoj problem. Vrač je odmah iz kožne kese ljubičastih papagaja izvadio neku biljnu masu i ritualno je ubacio u nargilu. Pet minuta kasnije, vrač je dobio viziju da Đavo treba ponovo da se ženi. Setivši se svog prvog propalog braka, nije baš bio oduševljen idejom da neku fanatično pobožnu siroticu pretvori u novopečenu bogatu kučku. Usamljenost je ipak lošiji izbor. Nargila je ipak bila jako dobar izbor... Indijanci povikaše: „Đavolske muke“.

Par dana kasnije, kada su malo prišli sebi, poglavica je odmah raspisao tender za devojku najslobodnijih shvatanja i do podne je izbrojano negde oko dva miliona ponuda. Pažljivom analizom svih ponuda, izdvojena je jedna za drugi krug glasanja. U žestokoj konkurenciji u drugom krugu ta ponuda je ipak trijumfovala. Direktan prenos glasanja se direktno prenosio u sve zemlje sveta. Izabrana devojka, Rospida, je takođe bila crvena, sa malo manjim rogovima, repom i kozjim nožicama. U belom miniću na preklop i skraćenom  dekoltiranom bodiju sa crvenom čipkicom, uz vragolast osmeh i prostrelan pogled nevinašceta, dala je jasnu poruku svetu da je izabrana nova gospodarica planete. Indijanci povikaše: „Đavolja nevesta“.

Đavo je okupio članove svoje advokatske komore, koji su na brzinu sklepali predbračni ugovor i dali ga na potpis izabranoj udavači, koja je dokument momentalno overila otiskom kažiprsta, iako je više puta bila nominovana za Mombelovu nagradu iz oblasti kvantne mehanike i astrofizike sa zbirkama zadataka. Za kuma je izabran gospodin Mortales, koga šira javnost zna kao kosača sa kapuljačom. Ceremonija venčanja je održana u prepunoj seoskoj katedrali, i tom prilikom su se svi predsednici država i premijeri zakleli na bezuslovnu vernost Đavolu i Rospidi. Nekoliko državnika se dvoumilo oko zakletve, pa ih je kum odveo u nepoznatom pravcu. Kao simbol nove monarhije najnovijeg svetskog poretka, zapaljena je večna vatra, čiji je dim predivno mirisao i pobacao prisutne u čudno stanje svesti, a Indijanci povikaše: „Đavolja vatra“. Svadba je trajala nekoliko dana, jelo se i pilo, orgijalo bez predrasuda, a mnoge namiguše su imale čast da oplešu sa Đavolom lično. Naduvani Indijanci promrmljaše: „Ples sa Đavolom“.

Iako Đavo nije bio naivan, Rospida je brzo naučila kako da ga izmanipuliše patetičnim šamaranjem osećanja. Izrodila je nekoliko gomila dece koje je fakultetski obrazovala i postavila ih na vodeće pozicije razvijenih zemalja. U tom selektivnom izboru, prednjačile su dve omiljene ćerke Hellary i Angelina, preko kojih je drmala svet po raspoloženju, a kum je jedva stizao da pokosi sve što je Rospida markirala za košenje. Za mukotrpan rad odlikovan je ordenom zlatnog kosača sa ukrštenim kosama. Đavo je bio zadovoljan Rospidinim aktivnostima, jer su ga uveseljavale i davale mu više vremena za slobodne aktivnosti, pa se posvetio uređenju urbanih sredina, a Indijanci povikaše: „Paklene ulice“, što je nekim režiserima dalo ideju za veliki ekran. Ponekad je iz dosade pravio malo pizdarija, pa je jednom prilikom dobio i zvaničnu opomenu od ministra kulture Islamske Države. Vadimir Rasputin, sin Đavolov, je kao odgovor na zvaničnu opomenu poslao nekoliko ruskih papirnih aviona i rešio problem kulturnih nesuglasica. Indijanci zapevaše: „Nema te više, Alijaaa...“.

Godine su neprimetno prolazile, Đavolova porodica je rasla iz dana u dan, što ga je činilo srećnim i uživao je u igri sa decom i unucima, bračnim i vanbračnim. Imala je i Rospida nekoliko udvarača, koji su za kratko vreme misteriozno nestali, a kum je ponovo morao da otkiva kosu. I tako se ova epoha Đavolove i Rospidine epohalne ljubavi pretvorila u epohalna umetnička dela svih umetničkih pravaca.

(Će da se nastavi...)

 

Komentari

Komentari