Foto: 
Sarah Seaton

Kantar za precizno merenje

U čekaonici, jedan pored drugog, sedela su dva poznata lica. Poznata, ako redovno pratite televiziju i ako povrće kupujete na Zelenkovoj pijaci. Pijačni preprodavac je prepoznao lice sa televizije dok ovaj njega nije prepoznao, a i kako bi kada on povrće konzumira jedino u restoranu. Istina, bio je i on jednom na Zelenkovoj pijaci, kada je bila predizborna kampanja i kada je, između ostalog, obećaoda će smanjiti cenu zakupnine tezgi.
Preprodavac je držao ruke na kolenima i gledao je pravo ispred sebe, dok se čovek u odelu osvrtao, ne bi li ugledao nekog svog.
- Sledeć!- začuo se poziv iza zatvorenih vrata.
Čovek uniformisan u elegantnim odelom po prvi put je propustio nekog preko reda. Pijačni preprodavac, brzo strže radnički kačet sa glave i brzim korakom uđe u prostoriju iz koje se začuo poziv.
- Ovde vidim da si se bavio prodajom zelene salate, patlidžana...
- Jeste. Prodajem i kupus i rotkve, cveklu...
- A, da li si nekada stavio prst na vagu dok si merio povrće?
- Nikada u životu!
- Mhm, tako kažeš... Dobro, sada ćemo pristupiti merenju duše i ja neću staviti prst na vagu kao što ni ti nikada nisi.
- Jooj oprostite, jesam jednom, ali imam valjani razlog za to...
- Dosta! Izađi napolje. Razmisliću još šta ću sa tobom, ali obećavam ti, nećeš se ovde dobro provesti. Pošalji mi onog nalickanog.
Posle par trenutaka, nakon što je prodavac izašao, u prostoriju je ušao naš ugledni domaćin, kako je to lepo pisalo na jednom predizbornom sloganu.
- Pomaže Bog,- obrati se svom pozivaru.
- Hah. Zanimljivo. Izvoli sedi.
- Najlepše hvala Vaša visosti.
- Vidim, imao si bogatu životnu karijeru, svašta si radio, a da ništa nisi radio. Nešto kao mađioničar, a?
Čovek u odelu nije odgovorio.
- Znaš li čime se bavio ovaj tvoj prethodnik?

- Ne znam, Vaša svetosti.

- Preprodavac na pijaci. I zamisli šta je taj monstrum uradio, jednom je stavio prst na vagu dok je merio plavi patlidžan nekoj naivnoj ženi.
- Strašno.
- Zaista strašno. Svi mi imamo neku vagu na kojoj nešto merimo, vagamo. Evo ja imam ovaj kantar od pamtiveka. Kako si ti merio u životu?
- Pošteno, Vaša svetosti.
- Znam. I zato ću ja sada biti pošten prema tebi i nagradiću te. Ideš u rajsku baštu. Uživaćeš u njenim plodovima, uživaćeš u opojnoj muzici anđela, tvoje je samo da leškariš na oblaku i da uživaš.
- Zahvaljujem, Vaše visočanstvo, Vaša visosti...
- De, de...zaslužio si ti to derane. Uživaj. Samo, sačekaćeš par sati u čekaonici da ti pripreme oblak i sve što ide uz to...
- Naravno. Hvala još jednom.
Čovek je euforično izašao napolje, a kako i ne bi kada je upravo na poklon dobio večitu blagodet. Sveti Petar je ostao sam u svom kabinetu, zaboravivši na nerešen slučaj preprodavca. Po prvi put je i sam uživao u davanju lažnih obećanja.

Komentari

Komentari