Foto: 
autor nepoznat

Koma

Teškim naporom je otvorio oči. Kada je konačno uspeo da savlada svetlost, zbunjenim pogledom je istražio prostoriju. Shvatio je da se nalazi u bolnici.
Deo plafona sa kog je otpao malter, a koji ga je ranije podsećao na granice bivše države, sada je imao oblik kontinenta na kojem se ta bivša država nalazila. U tom trenutku je bio je sam u sobi. Polako mu se vraćalo sećanje i bio mu je jasan razlog zašto je tu. Ono što nije znao jeste koliko je vremena prošlo.
Punih jedanaest meseci kome.
Prozor je delom bio zamazan, delom polomljen, a na mestu gde je nedostajalo staklo nalazio se najlon. Kao i pre kome. Dakle, bio je onemogućen da utvrdi koje je aktuelno godišnje doba.
Po ćoškovima se nalazila vlaga i pečurke, ali za njih je ovde, očito, uvek sezona.
Na udaljenoj komodi su se nalazile novine tako da nije mogao da vidi datum. Sa naslovne strane je saznao da se približavaju izbori i da se poznata pevačica ponovo udaje. Izbori su se dešavali redovno, brakovi poznate pevačice još redovnije tako da nije imao nikakav jasan pokazitelj vremena.
U sobu je ušla medicinska sestra koja nije obratila pažnju na njega. Nije mu bilo poznato njeno lice. Sestre su se redovno smenjivale, jer je svaka, nakon odrađenog staža, spas tražila u inostranstvu. Kroz par trenutaka ponovo je ostao sam, no ne baš sasvim.
Na jednoj drugoj komodi primetio je nepojeden ručak. Ručak mu je izgledao poznato. Ručak u bolnici je nešto neponovljivo i jedinstveno. Oko ručka se nalazila mala četa bubašvaba. I one su mu delovale poznato, ali jasno je da one uvek liče jedne na druge.

Komentari

Komentari