Foto: 
Penny Gardner

Neplatiša sa diplomom

- Jaaoj, pa ti ponovo nemaš pare za kiriju! - zaurla nemoćno stanodavac na svog podstanara.
- Novac je stvar prolaznosti. On u ovom trenutku ima neku vrednost, ali u samotnom času, na samrtnoj postelji, uvidećete da sam bio u pravu. Ja Vam želim dug život, ali smrt još niko nije uspeo da nasamari gospodine i šta onda? Likovi koji će Vam tada kao na traci leteti po sećanju neće biti likovi sa novčanica već isključivo likovi koje ste sretali tokom ovog života koji svi mi brzopleto trošimo. Umesto da sada razgovaramo o nečemu lepom Vi urlate kao da ste doživeli nervno rastrojstvo, a zbog čega sve to? Jedne kirije, par novčanica?
- Jedne kirije?! Pa ti ni prošlu nisi platio! Za poslednjih godinu dana duguješ mi četiri cele kirije! A računi?! Majko moja!
- Razočaravate me gospodine. Znate, ja biram kod koga ću da stanujem. Moju diplomu filozofije ne kačim na bilo čiji zid. Vi ste mi delovali kao čovek od poverenja. U ovom ludom vremenu, kada ljudi ne haju za okolinu, svet uopšte, Vi ste mi samom Vašom pojavom vratili veru u ljudskost, veru u čovečanstvo, a sada vidim da se polako pridružujute toj zanesenoj gomili koja hipnotisano korača ka bezdanu.
- Moram da hranim decu, čoveče!
- Zapakovaću Vam par knjiga. Neka se deca nahrane. Čemu siti trbusi i puna creva, ako vijuge gladne zavijaju?
- Ma bestraga ti glava! Bolji je bio onaj mesar pre tebe! On je tukao decu i ženu, pijan mi je pola nameštaja polomio, ali je bar sve plaćao.
- Ako se ne varam, on se obesio u ormanu između zimskog kaputa i mesarskog mantila kada ga je žena, zajedno sa decom, napustila.
- Jeste, ali je ostao dužan samo jednu kiriju.
- Omča nije mogla da podmiri njegovo dugovanje? Malo Vam je jedan leš, hoćete i moj? Gospodine, Vaš  stan bi sa još jednim samoubistvom važio za stan sa poprilično lošom tradicijom. U tom slučaju Vi se zauvek možete oprostiti od ubiranja kirije. Ko će živeti u stanu koji na duši ima dva nesrećnika, dvojicu neplatiša, jednog manjeg i jednog većeg?
- Pare do kraja nedelje! Ako ne budeš imao gubi se odavde! Živ ili mrtav, ali se gubi!
Nakon što je zalupio vrata za sobom čovek je niz hodnik glasno psovao svog  podstanara. Podstanar, nezaposleni profesor filozofije, ne naročito poželjni sredovečni neženja, otvorio je onaj isti orman u kojem se mesar obesio i zagledao se u njega. Uzeo je svoj dotrajali mantil, na neobrijano lice naneo je malo kolonjske vode i lako je navukao svoje razgažene cipele. Izašao je napolje ubeđen da će neku svoju priču ipak danas prodati.

Komentari

Komentari