Foto: 
autor nepoznat

Nepogoda

Sa nebesa se obrušila jaka kiša, što je neprijatno iznenadilo čoveka koji se trudio da korača dostojanstvenim korakom. Iako je korak gotovo bio dostojanstven, cipele na nogama su bile bušne. Kišobran nije imao.
S obzirom na vremenske prilike, bilo je poželjno skloniti se dok alaudža ne završi sa iskaljivanjem besa. Odluka je morala da se donese brzo.
Mogao bi da se skloni u muzej, pomislio je, iako ne zna kako mu je to uopšte palo na pamet. Međutim, postojalo je tu par problema - on u muzej nije ušao od osnovne škole, on uopšte ne zna da li muzej i dalje radi i ono najvažnije, sve i da radi, ulazak u muzej se plaća.
Sa dostojanstvenog koraka čovek je prešao na užurbani. Trgovina koja se ukazala kao mogućnost bila bi loša odluka. Prošlog četvrtka su ga baš u toj trgovini pripadnici obezbeđenja javno ponizili kada su mu iz mantila izvadili konzervu sardine.
Voda je nadirala između đona i stopala tako da je izabrao objekat preko puta trgovine. Lepo osvetljena banka odavala je utisak jednog toplog i prijatnog mesta, gde se vreme može kvalitetno provesti. Ušao je kroz sigurusna vrata i izašao je posle izvesnog vremena. Kiša je odavno prestala da pada.
Ima od od tada godinu dana. Čovek i dalje nema kišobran, sve češće biva uhvaćen u trgovinama sa nečim što mu ne pripada, hod mu je sve manje dostojanstven, a cipele, njih više uopšte nema. Ostalo je još dvadeset četiri rate.

Komentari

Komentari