Foto: 
autor nepoznat

Papazjanija

Miris zakuske privukao nas je za trpezarijski sto. Prethodna rečenica bila bi sasvim odgovarajuca, da je reč o jednoj toploj, porodičnoj priči, ali ova, nažalost, neće biti takva.
Za ručak smo ponovo imali papazjaniju. Po definiciji, papazjanija je jelo koje je sačinjeno od svega i svačega, što je majka imala na raspolaganju. Ponekad smo se sestra i ja zabavljali za stolom pokusavajuci da pogodimo celokupan sastav papazjanije. Naša igra je nervirala majku, pa smo neretko dobijali varjačom po glavi ili pak kutlacom, u zavisnosti od vrste papazjanije.
Neprijatnu dominaciju mljackanja za stolom i moje, nadasve, iritantno igrajne hranom, majka je pokušala da neutrališe pitanjem koje bi uputila ocu, kako je bilo na poslu i da li je pitao šefa za povećanje plate? Nagnut nad tanjirom, otac je odmahnuo rukom. Činilo se da razgovor nije prošao dobro.
"Jesam, pitao sam", reče otac nakon sto je progutao zalogaj. "Nista od toga. Servirao mi je neku papazjaniju i rekao mi je da se strpim još malo."
Bilo mi je žao oca. Veliki je maler kada je i na poslu i sada kod kuce morao da jede to, u našoj kuci, nimalo popularno jelo.
Veče smo tradicionalno proveli okupljeni ispred televizora. Serija koju smo inače pratili, prekinuta je zbog vanrednog obraćanja jednog veoma popularnog politicara.
Nakon par minuta otac je viknuo:”Gasi to! Dosta mi je tih njihovih papazjanija. Boli me želudac od njih!”
Do duboko u noć sam razmišljao o papazjaniji i svim njenim vrstama. Shvatio sam da je majčina još i dobra u odnosu na one koje se serviraju na poslu, odnosno preko televizije.

Komentari

Komentari