Foto: 
autor nepoznat

Pipanje

Život je jedno veliko pipanje. U početku pipaš majčina nedra u potrazi za dojkom, kasnije pipkaš devojčice u školi, a zatim se pipaš po džepovima u potrazi za parama koje uglavnom nemaš i na kraju poguren pipkaš hleb u samoposluzi.
Za razliku od prošlog puta, ovog puta se setio da ponese spisak za kupovinu. "Ironija", pomislio je tada starac, metalostrugar u penziji, "Napraviš spisak za kupovinu da neke stvari ne bi zaboravio da kupiš i na kraju zaboraviš da poneseš spisak."
Nakon što je metodom pipanja utvrdio koji je hleb najodgovarajući za njegove veštačke zube, starac je nastavio da kupuje stvari redom po spisku:“Mleko, koske za supu, supa, kafa, pomorandže, novine i  sapun.“
Na kasi je, nakon pipanja unutrašnjeg džepa, izvadio svoj pohabani novčanik. Zbir na računu nadjačao je zbir novca u novčaniku. Nešto se moralo vratiti.
"U redu", pomislio je starac, "Uzeću samo najneophodnije. S obzirom da je hleb odgovarajuće mekoće, nije mi potrebno mleko da ga progutam. Besmisleno je kupiti koske za supu ako nemaš supu, a opet supa bez kostiju i nije nešto. Kafa je društveni napitak, a ko će da se druži sa čovekom koji je bankrot?  Pomorandže su zdrave, ali ko još očekuje da bude zdrav u mojim godinama? Novine bi mogle da me ubede da imam novac da platim svoje namirnice, ali to mi nije neophodno sada. Sapun? Uistinu - pre i posle jela, treba ruke prati -  s obzirom da neću imati, nakon ovog hleba, šta da jedem, šta će mi sapun?”
Sa hlebom pod miškom, starac je napustio samoposlugu. Napolju je proleće uzimalo maha.
"Može sasvim lepo da se živi, kada se čovek nije rasipnik", pomislio je penzioner.

Komentari

Komentari