Foto: 
yoppy

Post sexum

Nakon još jednog divljeg snošaja koji mi je priuštio, znala sam šta sledi. Šmekerski je pripalio cigaretu, žustro otupuhnuo dim i počeo sa još jednom verbalnom dijarejom dok je vetar ćarlijao mojim međunožjem. Bila sam zadovoljena i nenormalno gladna. U kuhinji su se krčkala jaja.

- Ovde pola naroda ne veruje da su Ameri bili u svemiru, a oće da koristi mobilni telefon, to mora! A svemirska tehnologija - to lažu! A oće GPS, oće internet, ali samo da igra igricu ko majmunče! Kolaps! – vrištao je dok se znoj slivao niz njegove apolonske guzove. U paklici je ostala samo još jedna cigareta. Opet će morati da uzima lovu od keve.

- Tako da ova sredina mora propasti. Ona mora izumreti. Urušiće se načisto. I biološki i kulturološki. Jer, ne razume ni sebe a ni stvarnost! Razumete? – pogledao me je pogledom Ilije Čvorovića.

Ćutke sam klimunla glavom i udobnije se zavalila u jastuk merkajući njegov savršeni biceps.

- Opstaće centri kao što su Rusija, Kina i centar Evrope, a sve ostalo će se pretvoriti u jednu kašu gde pojedinac ne vredi ništa, zakon će izgubiti svaki smisao, kao i društvo. Samim tim, rad neće biti plaćen i, uopšte, sva prava će biti potpuno obesmišljena… Do krajnosti! – vrisnuo je besno istresavši pepeo u pepeljaru. Na glavu mu je sletela muva zunzara. Tiho sam prdnula pod ćebetom trudeći se da ne puknem od smeha.

- To je to kad ljudi slikaju svoju guzicu  i  kako su srećni, jer su se zavalili u malo mora… I misle da su oni to, da je to život! A ova sredina samo to i radi. Tako ispoljava svoj identitet.

Prišao je televizoru i našao kanal na kom je pičio Tur De Frans. Oči su mu se osmehnule.

- Masa lokalnih sadržaja nema nikakav kvalitet, nego imitira neku društvenu ulogu i pojavu… Bez ikakvog razumevanja. To ništa ne znači. Vredniji je svaki ovaj moj crtež hemijskom! Jel‘ vam sad jasnije? Kompleksniji je događaj u glavi da bi se to napravilo! Shvatate?

Klimnula sam glavom razmrsujući kosu ulepljenu semenom tečnošću. Pomislih na jaja koja je stavio da se bare pre cirka desetak minuta. Krčala su mi creva. Zaćutao je zabuljivši se u Tur De Frans. Milo me je pogledao u pokušaju da se osmehne.

- Divno se osećam. Mogu sad da ispeglam bajs do Valjeva!

- Pa što to ne učinite? – upitala sam ga praveći se da me zanima.

- Ne ide mi se na tu stranu. Sad ćemo da napravimo neki planić…kako ćemo mi da komuniciramo… I tako.

- Kako to mislite?

- Pa da razgovaramo, gledamo…ljude, narod. Ubogi, malo bolji, pa opet ubogi… Dominira ubogi, šta da se radi… - pokušao je da bude duhovit.

Nasmešila sam se dok je ispitivački opipavao tonus mog kvadricepsa. Srknuo je poslednji gutljaj kafe i histerično skočio sa kreveta:

- Jaja, Bog te jebo!

Jelena Andonović

Komentari

Komentari