Foto: 
autor nepoznat

Tri otvorena i jedno još otvorenije

Kada sam se udala za Peru, imali smo samo jednu sobu u potkrovlju u kojoj se i kuvalo i pralo i spavalo i samo jedan krevet uz zid levo od vrata. Običan, gvozden krevet, s paunovima na uzglavlju, koji je imao dobar madrac, ali položaj mu je bio nezgodan, baš ispod prozora. Pera je mnogo voleo da legne da odrema posle ručka, i svakog je dana tako radio. Jednom, ja stavila beli veš da se otkuva dok on odrema, soba se ispunila parom, Pera se oznojio, ja otvorim širom prozor, da se izluftira i Peru dohvati išijas u krstima. Toliko ga je jako ukočilo da je postao potpuno neupotrebljiv. I tako, razvede nas otvoren prozor.

Posle mi se u život doveze kamiondžija Laza i oženi me. A bio je pun razumevanja za moje otvaranje prozora i nije dremao posle ručka, ali ja sam stalno brinula da se ne razboli kao Pera, pa sam zatvarala prozor u strahu od promaje. Jedne večeri sam stavila pasulj da se kuva, a Laza se vratio s podužeg puta, i navalio na mene još s vrata; ja mu kažem- sačekaj da provri pasulj, da isključim ringlu, on ne može da čeka, zgrabi me, otud, odovud, i baci u postelju, ( bio je zagoreo skroz) i sasvim smo zaboravili na pasulj. Uskoro je i pasulj tako jako zagoreo da se soba ispunila dimom! -E, da sam ja znala da moj Laza ima fobiju od požara, nikad se ne bih udala za njega, jer sam vatreni znak u horoskopu! Ovako, kad se Laza iz ljubavnog zanosa trgnuo zbog kašlja i video sav onaj dim u sobi, samo je, onako gologuz i unezveren, u panici otvorio prozor i skočio kroz njega u mrkli mrak, sa trećeg sprata. I tako sam ostala bez drugog muža, opet zbog otvorenog prozora.

Sad evo, gledam u crne oči i dugačke trepavice istražnog sudije Mike, koji mi se smeška i namiguje, dok unosi u zapisnik sve ovo što sam mu ispričala, i pita me da li mogu još jednom da se nagnem kroz otvoren prozor i pokažem mu kako je to Laza pao, mada ja vidim da ga nije briga za Lazom, nego mu se misli roje oko pozadine moje, jer nisam stigla obući gaćice ispod bebi-dol spavaćice...

Ako me Mika bude hteo, rešila sam, živećemo u stanu bez prozora.

 

Umesto epiloga

Jedno zatvoreno pismo, pisano Mikinom rukom, doneo mi je jutros kurir iz suda, i evo, plašim se da ga otvorim, jer sam loša u otvaranju, i bojim se da ne izbaksuziram nešto, a tako je lepo počeo da mi se otvara, juče, posle uviđaja. (Moraću najotvorenije da mu kažem da ne bih imala ništa protiv da me zatvori...)

Komentari

Komentari