Foto: 
autor nepoznat

Zemlja čuda

Nekada davno, još se ponekad priča o njoj, živela je jedna devojčica koja je veselo jurcala cvetnim livadama za šarenim leptiričima i puštala zmajeve kroz lelujave oblake vedrog neba. Mislim da se zvala Alisa. Ali, jednoga dana u svojoj veseloj razigranosti nije primetila ulazna vrata gajbe pripitomljenog i kvalitetno dresiranog gospodina poljskog miša, pa je kroz tu fatalnu rupu upala u beskrajno dug tunel kroz koji je dugo i polako padala, dok se nije našla u jednom hodniku gde je snimila elegantno odevenog poljskog miška, i sa totalnom nevericom je skontala da se nalazi u zemlji čuda gde je sve bilo divno.

U zemlji čuda školovanje je bilo besplatno, a udžbenici i ostala školska oprema su bili dostupni svakom učeniku. Čak su se mogle kupovati i polovne, ali očuvane knjige prethodne generacije. Fizički obračun između učenika i nastavnika nije bio zamisliv, a boks meč koji se ponekad dešavao u školskom dvorištu, a izazvan istim osećanjem prema atraktivnoj drugarici koja nekako nije mnogo marila ni za jednog, uglavnom je prekidao dežurni nastavnik. Vest o meču je preko razrednog brzo stigla do roditelja, koji su kod kuće prutom ili kaišem objašnjavali instatnt sportistima nešto oko ponašanja u školi. Nastavnici su podučavali učenike, a ne samo ocenjivali kod kuće stečeno znanje. Slabijim đacima upriličeni su dopunski časovi, a organizovane su bile i sekcije u kojima su radoznali učenici mogli da nauče još ponešto osim obaveznog gradiva. A sve besplatno.

Zdravstvo u zemlji čuda je takođe bilo besplatno. Lekari nisu slali pacijente u privatne ambulante, jer privatnih ambulanti nije ni bilo, nisu se organizvali u male grupe koje bi pacijentima izmišljale bolesti koje se rešavaju uspešnom operacijom od koje pacijent gubi život, a njegovi zdravi organi ubrzo stižu na pijacu rezervnih ljudskih delova. Nisu se izmišljale nove bolesti radi promocije i testiranja novih skupih lekova, a u korist farmaceutske industrije. Svi lekari su se trudili oko pacijenata, tako da pacijent nije morao da bira svog lekara, već se mogao lečiti kod bilo kojeg, u bilo kom delu zemlje čuda.

U zemlji čuda ljudski rad je bio poštovan i adekvatno plaćen, godišnji odmori redovni, tako da su radnička letovanja i zimovnja bila sasvim normalna stvar, a radnički sindikat je obezbeđivao mnogo toga po veoma pristupačnim cenama i na višemesečnu otplatu, a nije dopuštao izrazitu bahatost poslodavca. Skoro svaka fabrika je imala menzu sa toplim obrokom, pa radnici nisu morali da nose hranu od kuće. A radilo se osam sati, sa kompletnim vikendom. Neverovatno čudo zemlje čuda.

Pokušaj prodaje zemlje čuda ili njenih delova stranim investitorima adekvatno je sakcioisan, pri čemu su trgovci zemlje čuda nagrađivani besplatnim boravkom na jednom ostrvu, gde su iz dosade čekićem usitnjavali kamen koji se kasnije koristio u razne svrhe. Ali, sve što je lepo kratko traje, pa se Alisa sasvim nevoljno probudila i vratila u surovu realnost, a zemlja čuda će ostati samo u novokomponovanim bajkama.

Komentari

Komentari