Foto: 
Mauro Vacca

Bežanje

Svaki dan mi se sve više čini da smo počeli da bežimo od stvarnosti i života. Svuda oko nas su slike sjaja, glamura..života na visokoj nozi. Na TV-u se prikazuju reality emisije u kojima su glavni akteri razne starlete, zvezdice sa estrade, čak i kriminalci. Po novinama su udarne vesti iz života svih tih nabrojanih, plus životi raznih sportskih zvezda, itd… Živimo u svetu fantazije, bajke, ne mareći za život koji prolazi pored nas. Zaboravili smo radovati se malim stvarima, ceniti dobrotu,voleti… Sve više bežimo od loših vesti koje su takodje deo života razmišljajući kako nas to ne dotiče…kako nas se to ne tiče. Bežimo od nečijih tuga, nesreća, ubistava, jer nam je lakše gledati sjaj koji će mnogima biti nedostižan u životu. Pobegli smo od onih radosti življenja, odlazaka u prirodu, druženja sa prijateljima, putovanja, zavlačeći se sve više u svet moderne tehnologije, mobilnih telefona, kompjutera. Na ljudima je sve manje osmeha na licima, jer se pretvaramo u neka nova bića. Polako ljudi počinju i da beže jedni od drugih, sve manje se stvaraju iskrena prijateljstva, jer mnogi traže i korist od toga. Postajemo polako neka vrsta androidnih bića koja su pobegla iz ljudske realnosti gubeći svoja osećanja i svest.

Pobeći negde - "Riblja Čorba"

Pobeći negde, daleko, što dalje, gde ne trebaju pilule za spavanje.

Pobeci negde, daleko, što dalje gde ne trebaju pilule za spavanje. Pobeći negde, ne umem da plivam, dajte mi pojas za spasavanje. Taksisti gaze golubove, konobari otimaju, kradu, majmuni siluju po ulazima, ja neću da ostanem u gradu.

Nevinih preko četrnaest nema i tesko dišem uveče kad legnem, u meni samoubica drema, ja moram brzo da pobegnem. Pobeci negde, ne umem da plivam dajte mi pojas za spasavanje.

Taksisti gaze golubove, konobari otimaju, kradu, majmuni siluju po ulazima, ja neću da ostanem u gradu. Nevinih preko četrnaest nema i teško dišem uveče kad legnem, u meni samoubica drema, ja moram brzo da pobegnem.

Komentari

Komentari