Crno - beli svet

Redovna kontrola uma, duha i tela je bitna. Pogotovo uma. Očistiti svoj um od nepotrebnih informacija, znači osloboditi sebe pritiska koje izazivaju traume i noćne more. Od nekih nam se povraća. Nekih se gadimo kada posmislimo koliko smo ih se nekada samo rado sećali. Neke mrzimo. Iz nekih smo naučili nešto. Poslednji su najbolji. I oni u dosta korisni za rast i razvoj bilje Organizam. Ali šta ako ništa ne naučimo? Šta ako ništa ne naučimo.

Šta se desi kada mozak više ne može da rezonuje opasnost, realizuje stvarnost i shvati posledice? Postajemo besni, eto šta. Mrzimo svet, sve oko i u njemu. Nismo uvideli grešku na vreme. Eto, to se desilo. Greške nisu zanimljive toliko koliko i period pre njih. Nisu, nikako nisu. Ali dok se odmotava film dešavanja neplaniranih stvari i situacija, rađa se mašta, hormoni rade, endorfin se luči, sreća cveta. Lepo je. Mazno je. Plišano je.

Kada će se sve prekinuti, ne znamo. I taj osećaj traje i traje, i onda se desi neočekivani obrt i prekid i više nema ničega. Sam si na ulici sa loptom u rukama, nema više nikoga da se igra sa tobom. Svi su otišli i ulica je prazna. Tek sad vidiš koliko je zapravo siva, i da tu levo gore fali sijalica, i da je komšiji okrnjena ograda, i da su preko puta kupili novi auto, a livada je izbetonirana i klupe više nema. Sam si. I sada je mrak. Uvek možeš da se vratiš kući, ali nekako, to si sve video. Nije baš kao da ima nešto interesantno tamo. A tebi se još igra, i usamljen si, ali gde god da pogledaš nema nikoga. I baš nema izgleda da će se išta promeniti u skorije vreme.

Možda si sam kriv? Možda je greh igrati se? Ali ti si dete, prirodno je da se igraš. Drugačije ne umeš, ne znaš, ne možeš. Taj svet odraslih je čudan i frigidan i hladan. Pokvaren je. Tu nešto ne valja, ali ipak svi hrle tamo, ni sam ne znaš zašto. Baš je bezveze. Dosadno je, i jednobojno je, tmurno i umorno. Tamo su podočnjaci i brige. Tamo su vike i glasovi muke, tamo je tuga sveprisutna i normalna. Tamo je teško. Ali se ipak svi smeju kada dođe novi odrastao. Čudno. Nadmeću se u svemu što su sakupili i oduzeli, a to je baš dosadno. Niko se ne igra. Ne umeju.

Pored ovih svih pitanja i tumbanja, levo – desno, misli su postale haotične. Mrak se spušta, a drugara nema. Tvoje srce je ubrzano a puls poskakuje. Nešto nije u redu, ali nema šta da ne bude. Ipak je to samo subjektivni osećaj. Ipak, možda i nije. Niko ne proviruje iz kuća, zavese se ne pomeraju, a i svetla se ne pale. Sam stojiš. Nema nikoga. A lopta u rukama postaje sve teža, teška kao olovo. I hladno je. To do skoro nisi primećivao. Do skoro nisi znao da je jesen. Oblačio si garderobu spram potrebe. Nisi razmišljao da li moraš da nosiš jaknu ako zahladni. Nakon ovoga shvataš da ćeš morati početi da planiraš neke stvari. Ispada ipak da je svet zaista crno – beli, kao što pričaju oni odrasli. Više nije zanimljivo, i gledaš u šljunak na vrhu patika, pokušavaš da se setiš s kim si se poslednjim igrao, i ne možeš. Jer nisi ništa naučio, jer nisi kretao ni u šta da bi učio, već da bi osetio nešto. Ali dobio si sve suprotno. I jedino što sada osećaš je kako dolazi zima. Skupljaš ruke, oči i uzdišeš. Shvataš. Prelazak u odrasli svet se ipak, znači, oseti. I velika nula i dalje ostaje da postoji u mislima. Nedostatak, nezadovoljstvo, nedovršenost, nezavršenost. Ali ne brini mnogo. Neće dugo proći kada će se odrasli pobrinuti da ti nulu okrenu u pozitivnu, i ubede te da si dobro. I zima je i dalje tu, i biće, ali nekako će valjda biti lakše kada svima bude hladno. Znaćeš da ćeš od sada svaki dolazak zime osećati svesno. Gromko i snašno. Dok ne budeš bio siguran da je sigurno došla, stajaćeš na ulici. Čekati. Kao i sada, uporno, i sa voljom koja tinja još malo. Bez ijednog zaključka ostaješ da stojiš, i smeškaš se, jer nisu odrasli toliko pametniji. Zapravo, uopšte nisu pametni. Valjda im stav daje na važnosti. Ali odrasli nemaju loptu. Mislim da, ipak, zima neće ove godine tako rano, a i kao da se nazire svetlo jedno, a možda i dva. Ipak se nastavlja igra, a crno – beli svet se udaljava, nije poželjan ovde.

Komentari

Komentari