Foto: 
reynermedia

Da li uvesti novo zanimanje, savetnik od stolice?

Da li su današnji vladari napredovali u samostalnosti obavljanja pražnjenja creva? Pa jesu jer bi se danas smatralo da je vladar nesposoban ako klozetske aktivnosti ne obavlja svojeručno. U srednjem veku je bilo normalno da vladara opslužuju, u ovom poslu, verne sluge od stolice, a vladare nisu smatrali nesposobnjakovićima zbog ovakvog ponašanja.

Do duše, današnji vladari imaju drugu vrstu slugu od stolice koji bez mesečne naknade vire vladarima iz stražnjice sve u nadi da će im se isplatiti, ali ima tu ličnog zadovoljstva.

Nalazeći inspiraciju u istoriji, učiteljici života, možemo uvek kopirajući likove, događaje, postupke… unaprediti sadašnjost. Ljude su oduvek određivale njihove karakterne osobine, uvek je teško bilo biti dobar i čestit čovek i napredovati u dvorskoj službi. Tako je i danas, poslove u državnoj službi većinom uspevaju dobiju i da napreduju oni s negativnim karakternim osobinama, oni koji se za najsitnije ustupke „uvlače u zadnjicu“ vladarima na državnom i lokalnom nivou vlasti.  Sitni činovnici su najmnogoljudnija i najupornija vrsta u državnom aparatu koja je na sve spremna.

Čudili smo kad smo dobili komunalnu policiju i inspekciju, negodovali, a sad smo se navikli. Valja silna i neradna usta nahraniti. Tako bismo se navikli i na novo činovničko zanimanje: savetnik od stolice. Pa bi tu bio viši, pa niži savetnik od stolice, pa načelnik savetnika od stolice, pa bi tu bila uniforma za njih koju bi šila podobna firma, pa bi bili seminari. Pa sve to na republičkom nivou pa onda i na opštinskom, i eto novih radnih mesta, smanjenja nezaposlenosti. Vlast bi imala čime da se hvali, a opozicija da im zavidi i da se nada da će i oni doći na vlast i imati ličnog brisača. A povećanje nameta narodu bismo zanemarili.

Kad bi danas raznim sistematizacijama postajalo radno mesto činovnik od stolice, verujemo da bi se građanstvo nadmetalo za taj posao, naročito oni kojima moral nije prepreka. U početku bi bilo malo neprijatno, ne zbog prirode posla nego zbog načina na koji bi neko dobio posao.

Srednji vek u Evropi, vek mračnjaštva, dekadencije predrasuda, tajnovitosti i zatupljenosti u skoro svim oblicima života doneo gubljenje mere i u intimnom ponašanju tadašnjih vladara. Mislimo na obavljanje fizioloških potreba, pražnjenje creva i bešike koje je svojstveno svakom čoveku pa i kralju. E upravo ta prirodna radnja koja je uslovljena izvesnom dozom stida i potrebe za osamom je postala je javna na dvorovima. Pompeznost je naglašena primanjem u službu i imenovanjem novih dvorana-službenika, sobar od stolice.

Ovo, tada novo zanimanje, službovanje je bilo vrlo značajno. Nisu kraljevske zadnjice baš pozadinska briga, to je vrlo osetljivo područje kome je valjalo ukazivati pažnju i preko tog posla napomenuti vladaru neku sopstvenu želju. A kralj kao i svaki čovek posle olakšanja bi bio bar malo raspoloženiji i voljniji da učini vernom sluzi ponešto.  Dok kralj obavlja svoju prirodnu fiziološku potrebu, sluga mu predočava svoj problem, moli kralja i uzda se u njegovu kraljevsku plemenitost da odobri: imanje, zvanje za sebe ili porodicu ili opanjkava nekoga ko mu je smetnja.

Dvorani su se nadmetali ko će biti prisniji sa sobarem od stolice kako bi on kod vladara, za njih nešto izdejstvovao. Takvi su ljudi i onda bili. Tadašnji dvorovi su u stvari bili kao današnje vlade.

U svojoj  kraljevskoj odaji, neki vladari su imali, kao ormar u kome je bila stolica s isečenim sedalom kružnog oblika, a ispod je bio nokšir, danas zvani noša i toalet šolja.

Neki svesniji vladari koji su želeli intimu, sami su obavljali posao u ormaru-klozetu, a sluga od stolice bi dodavao pamučne, mekane krpe da kralj obriše svoj kraljevski tur, polivao mu vodom ruke, dodavao peškir, praznio nokšir. Oni, ne stideći vladari ili oni koji su uživali da se iživljavaju nad podanicima imali su kraljevsku stolicu na sredini sobe, i posle pražnjenja creva su odvažno trćili svoja dupeta sluzi na brisanje.

Neki vladari su imali i zdravstvene dnevnike koje su vodili njihovi lični lekari. U te dnevnike je, između ostalog, evidentirano i korišćenje kraljevske stolice.

Od tih davnih dana, danas u medicini imamo termin, stolica, uzorak stolice.

Ova služba na dvoru je bila poštovana, vitez od stolice, srednjovekovno zaboravljeno nameštenje od poverenja, nemojmo ga pustiti niz vodu zaborava jer može dobrobit da donese.

Vladari današnjice su izgubili meru u svakom obliku ponašanja pa bi ovo dekadentno zanimanje možda osvežilo vladarske poslove i unapredilo vođenje države. A za budućnost predlažemo formiranje ministarstva u ponovnoj revitalizaciji srednjovekovnih radnih činovničkih mesta pri stolici.

Komentari

Komentari