Foto: 
Divine Tokyoska

Facebook promocija veze

Listaš internet i ne možeš da ne primjetiš sva ta nasmijana lica, te vesele i zadovoljne parove na slikama i da ne pomisliš: „ Kakva sreća!“

On nasmijan prešao tridesetu, do sada nije imao djevojku, jer nijedna nije bila dovoljno dobra, od skora dobro zarađuje, pa su odjednom sve prema njemu postale dobre i njegovo mišljenje se sa skladu sa tim naglo promjenilo, sada su sve super. Poziraju. Ona dovoljno gola za magazin za odrasle, mlada, ali ispod oka vrlo zrelo prati oko aparata. Dobar ulov , pametna djevojčica. Aparat je kliknuo i oni su na facebook zidu. Odlično odigrano. Jedan klik i veza je javna, društveno odobrena mnogim lajkovima.

Na sledećoj mladi bračni par. Ona još uvijek klinka, on ne baš tako mlad, zagrljeni sa djecom u krupnom kadru. Fotografisanje sa porodičnih ručkova, slava i svadbi, kraj mnogih religijskih objekata, a slučajno znam da je u periodu dok žena nije mogla ostati trudna, skoro dvije godine, posjećivao, nekada i svakodnevno, drugu. Sjedite u kafeu i prijateljica vam priča kako je dolazio i kada, šta je govorio gdje ide i kada se vraća, na koji način je krio njen miris. Priča mi kako je volio, koliko se topio u njenim rukama i sa kojom težinom je odlazio kući. Kao većina preljubnika ostao je u braku, čist, fin i voljen domaćin i muž, zakopavši i osjećanja i bjegove iz braka kao pseto omiljenu kost. Primirio se i ćuti. Jedna veza i mnoga jutra i večeri ostadoše u sjenci, a lajkovi pljušte nad fotografijama sretne porodice. Do sledećeg bijega.

Još jedan zagrljaj, ozareni na skijanju, jer on to može da priušti, topi se godinama na brodu, ona podiže djecu, prava domaćica, idila na kojoj svi zavide. Na fotografijama restorani, prijatelji, svadbe i slave kao stereotip i pokazatelj druženja i pune trpeze, ne putuje se mnogo, njemu je puta preko glave, ode se na zimovanje i ponekad u veliki grad. Fotografišu se tako da se vidi i dvospratnica. Gradilo se. Povremeno joj stižu poruke na koje krijući odgovara, neko je nestrpljiv. Supruga su zvali i skoro svakog dana treba da otputuje na posao. Neko će se noću uvlačiti u bračnu postelju dok djeca i komšiluk spavaju. Neko uvijek nešto vidi , nešto zna, svi ćute. Zagrljeni na facebook zidu, pred polazak na višemjesečno odustvo, dobijaju lajkove.

Ona odlazi često poslom u drugi grad, tamo ga je upoznala. Romansa je brzo planula, zajedno su izlazili, šetali, odlazili na izlete i po malo putovali. Promocija na internetu nije joj značila. Svojim ponašanjem joj je dao do znanja da ne znači ni njemu. Neka žena joj se povremeno javljala, negodovala, on je tvrdio da nema ništa sa njom. Uskoro je pala i prosidba. Zbog okolnosti koje im trenutno nisu išle na ruku ona je odbila. Uskoro na njegovom facebook profilu pojavljuje se on sa onom istom koja je negodovala, oni kao par, prijavljeni zajedno na facebook nalogu očekujući potvrdu veze u modernom društveno prihvatljivom obliku. Padaju lajkovi sa jedne strane, padaju suze sa druge i pitanje da li bi nešto bilo drugačije da je vezu koju su imali javno objavila na internetu?

Često se prepiremo da li je facebook realan život i da li pojavljivanje parova označava realnost, tvrdim da ne označava punu realnost, ali osoba koju postavite na svoj zid čak i ako vam nije prioritet, u očima drugih postaje vaša validna druga polovina.

Nakon sedam godina poznanstva imamo oko šestosedamdeset zajedničkih fotografija, ali ne na facebooku. Kad smo se upoznali nije mi bilo zgodno da ih objavljujem, kasnije, kad su stvari postale ozbiljnije, tebi nije bilo u interesu da ih objavljujemo, planirao si u vrijeme kad smo se najbolje slagali da iskoračiš. Godine su prolazile, na svim slikama smo sretni i lijepo nam je kad smo zajedno. Na tvom profilu ne postojim, na mom profilu ne postojiš. U danas jedinoj priznatoj formi veze na facebooku mi nikada nismo bili zajedno. Da li je to realnost? Vidim na tvom zidu u kafiću naslonjen si na neku slučajnu prolaznicu kroz tvoj život sa zavidnim atributima. Sedam godina odjednom se stidi svog postojanja, pred jednom vezom koja će trajati samo noć. Zapitam se da li su stvarne sve one noći i sva ona jutra u kojima smo se budili u zagrljaju, ili su stvarni svi ovi lajkovi odobravanja koji se nižu veličajući jedno površno i prolazno poznanstvo?

Primjera ima u nedogled, svi imamo po jedan ili svi živimo po neki, nekada su i varani i prevareni imali isti status i iste šanse, u svojoj skrivenosti jednako bolovali voljenja i nevoljenja, nadali se i očekivali. Često sretni u neznanju provodili živote.

Danas se iluzija predstavlja kao stvarnost i mnogi voljeni su skriveni, a mnogi nevoljeni postavljeni u prvi plani iz inata, ili iz potrebe da se nahrani ego, ili iz čiste društvene prihvatljivosti, tako su se šanse za normalne veze umanjile, tišine su sve veće , a distance sve nepremostivije.

Facebook stvarnost kao iluzija relanosti.

Komentari

Komentari