Foto: 
Linus Bohman

Ljubav jedne žene

Nije greh voleti i ne mašite joj pred očima tim papirima koje je potpisala. Nije potpisala da prestaje živeti, pobogu ljudi.  Ako je jednom zavolela, ne znači da ne sme opet da zavoli. Nema pravo niko da je osuđuje, pogotovo ne vi kojima je papir svetinja. Vi koji živite po zakonu hartije najmanje imate prava da osuđujete one koji žive po zakonu srca. Kažete da kukavice beže od tog komada hartije i odgovornosti? A, čega se vi to plašite kada ste sve podredili jednom jedinom papiru? Sve svoje snove, nadanja, želje, ma sve ste ubili jednim potpisom. Ili se plašite šta će ljudi reći? Bojite li se da će vas osuđivati zato što ste se zaljubili, ili ste zavoleli? Ili vas je sramota što sebe terate na silu da volite nekog samo zato što ste jednom izgovorili pred nekim - da? Ne mašite moralom vi koji ste svoj život sveli na puko moranje. Živite pod ugovorom, poštujete glupi ugovor umesto da poštujete život. Ne držite predavanja onima koji su naučili da ljubav može bez braka, a da brak ne može bez ljubavi. Vi to još ne znate, pa kao da sebe ubeđujete da može, da tako mora, da je to ljubav. U ljubavi se ništa ne mora, ljubav nije potpis na papiru, ljubav je pečat na srcu. Al' šta vi znate šta je srce kad ga ni ne slušate? Voleti se može samo jedanput, ali i sto i jedan put. Nema tu pravila i nema tog zakona koji će odrediti koliko i koga ćemo voleti. Sem srca, sve ostalo je samo sviranje onoj stvari. Ne sudite joj vi koji ste sami sebe osudili na papire i paragrafe.

Komentari

Komentari