Na veliki petak

Veliki petak je. Prvih četrdeset godina svog života na ovaj dan sam odlazila kod bake. Bilje je bilo spremno. Kesice sa bojom uredno složene, a stara šerpa koja se samo danas vadi iz podruma stajala je na šporetu obojana svim mogućim bojama koje su se decenijama u njoj kuvale. U doba Tita šaranje je bilo zabranjeno. Bakina djeca zaposlena na ozbiljnim mjestima kao profesori i ljekari poslušno su se odricali ovog dana. Naizgled. U toku nedelje sestre i brat donosili su paketiće sa jajima koje ćemo baka i ja ovog petka, motajući i kuvajući od jutra do večeri pripremiti, pa u nedelju kad svi dođu na ručak sa ormara u sobi skidaće obojena jaja i nositi ih, tako sređene, za paradu svojim kućama. Pokazivaće ih rodbini i komšijama i svi će se diviti umjeću majstorskih ruku.

Veliki petak je bio moj i njen dan. Posvećene poslu i jedna drugoj, u tišini, u radu smo ga provodile. Ostala unučad, a ima nas mnogo prolazili su kroz kuhinju kratko, površno, nezainteresovano ili su ostajali negdje daleko u svojim životima.

Danas je samo moja. Sjeda glava i crna odjeća.

Život je provela u crnini, sahranivši šestoro braće, sestre i roditelje, kao najmlađa sve ih ispratila i ispoštovala, žena koja je uživala u bojama tradicijom zarobljena u crnom. Molila je kad umre da niko za njom ne nosi tamno jer se ona iste za sve nas nanosila.

Nisam za njom nosila crninu četrdeset dana, nosim je cjelog života jer drugacije ne znam, uz nju sam usvojila saznanje da je osoba u crnom meni najbliža, ona koja me najviše voli i najiskrenije podržava i nosim crno za svima onima za kojima je baka tugovala postavši dio mene ili ja dio nje zauvijek.

Od kad nje nema za mene je ovo dan tuge.

I zašto me zovete da odlazim u kuću u kojoj je živjela, na ovaj dan? I zašto tražite od mene da prevrćem po ormaru tražeći vunu za motanje po kom je ona tražila? I zasto me šaljete da donesem paprati sa zida istog onog sa kog je ona donosila, iz istog korijena iz kog je ona čupala? Sve je i dalje tu, a nje nema.

Dozvolite mi da Veliki petak bude dan moje lične korote. Dan koji ću posvetiti samo njoj i samo sebi. Jedan u kom neću postojati i neću biti sama.

Zelena, plava, a plava i zelena skoro iste. „Pojačaćemo boju blijeda su“, govori mi dok mi ruke gore od vreline krpice tek izvađene iz šerpe i žurbe da što prije vidim oblike i boje koje su trave ostavile na jajima. Žutu često preskačemo. Kuvamo samo nekoliko u nju pa dodajemo crvenu. Baka voli crvene, ja plave. Ukuvava crvenu dugo, bira koja neće šarati. Kaluđeri, tako zove ona koja će nositi ponosno izrazito crvenu boju bez ijedne šare na sebi. Podiže takvo jaje iznad šerpe, ljulja ga u kašici i zadovoljno izjavljuje da je crvena boja ispunila njena očekivanja.

Slažemo ih, potom pamučnom krpicom utrljavamo u njih maslonovo ulje, glancamo i spremamo u kutije. Cjela vojska loptastih spremna da dočeka veliku porodicu koja će se okupiti na Uskrs.

Odlazim kući sa glavoboljom od isparenja i rukama toliko obojanim da ću ih sledeće sedmice u školi kriti pod klupom da se ocu ne bi zaljuljao otkaz .

Baka nikada nije pravila razliku među unučadima, ne mogu da kažem da sam osjetila da izdvaja nikog od nas, jednako smo voljeni, jednako smo joj sjedali u krilu i jednako smo je voljeli.

U nedelju bi me pozvala sa strane dala mi kartonsku kutiju, uvela u sobu u kojoj su jaja dva dana odmarala.Prije nego se iznesu na stol ili odnesu imala sam privilegiju da biram prva. Nikada ni jednim gestom, ni jednom riječju nas nije razdvajala i ta mogućnost da biram prva iznikla iz mog predanog rada petkombio je njen način da me pohvali, a ja sam bila tako sretna jer mi se činilo da tog trenutka voli samo mene.

Nisam ni plakala kada je umrla. Plačem nekim drugim danima kad mi se čini da osjetim njeno prisustvo i kad mi nedostaje. Ne nedostaje mi često jer je uvijek uz mene, ponekad je samo teže shvatiti da je nema.

Jednom kad skinem crninu sa svog srca ponovo ću šarati jaja svim bojama i načinima kojima me moja baka naučila, možda kad budem imala unučad, možda i ranije, pa i sad je čujem kako me prekorava da se Veliki petak mora ispoštovati, ali ona ista je znala popustiti mojim hirovima koje drugi nisu razumjeli.

Ona me razumjela. Moja Milka.