Foto: 
Jon Wallach

Najgluplja priča

Inspirativno oskudan, osakaćen i ravnodušan, kao zavisnik uzimam pero. Drhtava ruka bi pisala. Navikla. Željna reči. Poljuljani muški ego bi da stvori nešto veliko. Vredno pažnje. Nagrada. Ovacija. Hvale. Ništa gore od ranjenog muškog ega, koji grčevito ujeda žrtvu za vrat. Neosnovana dominacija.

Koristim šablon. Par patetičnih fora iz smrdljivih holivudskih ljubića. Pišem sećajući se dobrih osećaja. Kada je bila sve u jednoj, dok nije postala svejedno. Ubacujem isfurane pejsaže koji uzbuđuju masu. Otrcane dijaloge akcentujući izlizane reči- Volim te, Nedostaješ, Zajedno... Dosta suza potekne iz najplićih emocija.

Navučen na frazu - Opet si napisao nešto novo – šaram po papiru. Pišem da bih pisao. Da bi neko napisano čitao, a pročitano prepričao. Širio. Okupirao druge. Poljuljana sujeta. Narcizam. LAŽ.

Pravim te imaginarnu od pocepanih delova naših prošlih života. Pokušavam da te spojim. Zalepim. Ne ide. Praznina. Tišina. Samo telo nad hartijom. Meso bez varnica. Nastavljam bolesno tvrdoglav. Ambicija. Glupa ambicija koja lebdi po sobi kao mehur, nepotkrepljena istinskim vrednostima.

Sutra će uprti pogledi govoriti:

Vidi ga onaj sa najglupljom pričom!

Ništa gluplje u životu pročitao nisam!

Tešiću se da nisam jedini, da će sve nestati u vrtlogu gluposti. Tešiti, a ujedno proklinjati okaljanu ljudsku osobinu da se uvek mora nešto reći.

Radisav Rade Aničić

Komentari

Komentari