Foto: 
Anna

Pamflet samom sebi

„S točke svake pogledaj čovjeka,

Kako hoćeš sudi o čovjeku

Tajna čojku čovjek je najviša...“

 Luča mikrokozma

Teško je objasniti sebi da nisi sposoban da utičeš na svoju sreću. Teško je objasniti da hiljade darova koje Fortuna baca prema tebi nisi sposoban da uhvatiš. Za koju god granu da si se uhvatio, ona je pukla. Onako trula, otrgla se iz tvojih ruku, vodeći te u jamu i ishodište. Ili ti se čini, pa si nezahvalan i ne pamtiš da su ti drugi postavljali meko tlo ispod nogu.

Zamisli samo kako ti poručuju da si kovač svoje sreće, mali, posrnuli čoveče. Šta god da si u životu dobro uradio, nije ti se dobrim vratilo. Kada ti je zbog lošeg proradila savest i pokajanje, nisi se berićetnim darovima okitio. Od nule se kreće, a ti si u minusu, daleko od dna, od te ništice koja te obožava i voli, koja te stalno priziva da joj se vratiš u zagrljaj. Da si mali, to si znao, još onda kada si uzaludno pokušavao da se otrgneš od poluuspavanog sveta i kreneš stazama kojima ne može svako da ide. Njene krivine su ti pomutile um, njene tvrde podloge su ti iščukale čukljeve i pete, izborala ti je njena prašina već dugo ustajalo lice, njene nepredvidivosti su ti napravile haos u duši, mali, posrnuli čoveče.

Ako si već nešto želeo, mogao si da budeš malo maliciozniji prema otrovnim strelama, diskretniji prema istini, mogao si da se barem malo zameriš toj tvojoj jebenoj etičkoj granici, govno jedno. Ne moraš baš sve da osećaš, možeš ponekad i da preskočiš osećaj za razumevanje sveta koji te okružuje, da prećutiš i obuzdaš sebe u svom nagonu. Namigni sebi ponekad i zatvori ta dva oka na novinama kroz koje viriš u svet iz kojeg nisi iščileo i koji te ne prihvata kao takvog, ti, mali čovečuljku kome ni duša svoja nije sveta.

Ne mora telo da ti govori kako ćeš da živiš. Ti moraš nad telom sam da uspostaviš vlast. Ti da mu određuješ mere i granice. Tako je i sa duhom. Ne otkrivaj ga, pokrij ga ponekad šapatom kad zaspi, onako umoran od samoga sebe.

I ne jedi mnogo govna u smutnim vremenima koja treba prezimiti!

Ivan Novčić

Komentari

Komentari