Foto: 
Alexej Kijatov

Srećna nam Nova

Nikada nismo sasvim spremni da prihvatimo istinu, ili činjenično stanje naše stvarnosti. Koliko god trenirali duh i štimovali telo nešto nas bocne sa pitanjem: “Zar baš mora to meni da se desi?“ Zaista, koliko smo spremni da se pomirimo sa sudbinom kada iscrpimo sve moguće skrivene karte, blefiranje, ili po malo varamo ne bi li pobedili? A koga , na kraju, ili šta mi to pobedjujemo? Svede se, gledajući iz raznih iskustava, ili ugla gledanja, da mi pobedjujemo sami sebe. Na žalost, mi se merimo sa drugima, očekujemo nagradu za ono što se ne nagrađuje, verujemo da život mora logično da nam uzvrati i naravno upadamo u zamku da smo posebni i da se podrazumeva naša sreća. Pitanje je da li je sreća cilj našeg života, ili život ne mora da ima cilj? Stalno se nadamo svetlu na kraju tunela, a (ne)znamo da svetlo nosimo u sebi!

U čemu to čovek napreduje, po čemu je on važan, pa da se sve vrti oko njega i ugađa mu?

Naprotiv i sada kao i sve ovo vreme pre“sada“ iste probleme rešava svakim božjim životom. Niko još nije napisao univezalni recept uspešnog preživljavanja istovetnih problema od kada je čoveka na Zemlji.

Pitam se šta znači dobro vaspitanje, sloboda mišljenja, uspeh, dobar život...? Tako i toliko različitih tumačenja, različitih vrednovanja, različitog svega! Zato, opušteno dragi svete jer će i dalje biti onih koji imaju više sreće, onih koji više pate, onih koji znaju, onih koji ne znaju, onih koji veruju i onih koji ne veruju...

I opet se svede na jednog (tebe, mene) čoveka. I opet samo svetlost u jednom, kao smisao života. I opet savest i samo savest i svest o sebi. I opet, poželimo jedni drugima uspešnu i srećnu Novu godinu, šta god to svakom od nas značilo!

Komentari

Komentari