Foto: 
bill paulin

Upomoć, podmladila sam se!

Upomoć, podmladila sam se! I ne znam kako se to dogodilo. Ne znam da li sam prodala dušu đavolu u polusnu, da li smo svi u ovoj zemlji to odavno učinili, ili je to nekakva transformacija iz Zorda u Megazorda.

Biće da je to poslednje. Liči. Na kraju krajeva, neko je tog Zorda morao da prizove, što valjda znači. Sad sam zaglavljena u kanti odakle je došla Rita Odurna, mora da je tamo fontana mladosti, čim je ona mogla da živi bar deset hiljada godina. Japanka koja ju je glumila je umrla, no to nije bitno, zar ne? Bitna je Rita!

Napunila sam trideset pet, drugarica me uporno zeki da imam trideset šest. Meni se to dopada, jer je trećina od toga dvanaest, a tako se upravo i osećam – onako kako je trebalo da se osećam 1995, u vreme kad sam se stidela svega što jesam, svega što volim i svega što mi se dešavalo.

Stidela sam se toliko da sam krila svoj muzički i ukus po pitanju hrane, pića, filmova, serija i gotovo svega na svetu od svojih najboljih prijatelja, plašeći se da će mi se podsmevati.

Plašila sam se da se oblačim kako želim, jer su me optuživali da hoću da skrenem pažnju. Onda su druge devojčice počele tako da se oblače, a moj mozak je bio već ispran, nema kakvim imenima ih nisam nazivala.

I odjednom, dvostruko toliko godina kasnije, sve se vraća, poput poslovičnog bumeranga. Čak i stari sladoledi. Nedostaju samo loše televizijske reklame, poput one gde se domaćica nasokoštarkovala i postala Karmeeeen!

Osećaj je čudan. Doživljaj je zastrašujuć. Iskustvo je neverovatno. Nekima treba droga, nekima alkohol, nekima ko zna šta...nekima je dovoljno da dišu punim plućima, posle mnogo, mnogo godina sramote zbog svega i svačega.

I dobro, Iva....pa šta ti to hoćeš da nam kažeš?

Pa, ne mnogo. Osvanula sam uživajući u svemu i svačemu, pa opet glupam luposti, no te luposti, čak i ovako kratke, imaju poentu: naučite da cenite svoj život. Naučite da cenite to što zaista jeste, a ne ono što drugi žele da budete.

Komentari

Komentari