Foto: 
Israel.

Zabavna zabuna

Pre nekoliko dana sam srela drugara i pri susretu, pozdravljajući se samnom, rekao je kako se nismo videli od "onog puta" iz Novog Sada za Sombor: 

"Aaa, ti si bio taj koji je napravio zabunu da sam putovala skoro tri sata!", jer ga tada nisam prepoznala, bio je mrak i imao je kapu, a nije me pozdravio.

Naime, jedno veče iz Novog Sada za Sombor sam poručila linijski taksi. Vozač je došao na vreme, nije bilo drugih putnika i polako smo krenuli po još jednog. Nazvao je osobu, javila se g-đa i rekla da nije zvala nikakav prevoz. Dobro, vozač je opet pokušao i rekla je da je greška. Međutim, posle nekoliko minuta tišine, zazvonio je vozačev telefon i g-đa je objasnila da je njen sin pozvao taksi sa njenog broja. "Super, kažite sinu da siđe, na adresi sam za minut."  Odvezli smo se na poručenu adresu i nije bilo nikog. Čekali smo, čekali i ništa. Vozač je nazvao opet i ona je objasnila da sin čeka ispred. E, naručena adresa je bila Futoški put 23, ali u produžetku je ul. Futoška, pa je vozač pomislio da je možda to. Onda smo se odvezli napred i došli smo skoro do centra i nije bilo nigde tog putnika. Nekoliko puta je vozač okretao vozilo i tako smo se vozali napred - nazad dok se nije setio da zatraži broj telefona putnika koji je trebao da putuje. A, dok smo se tako vozali, vozač je pričao da mu se ovako nešto nikada nije dogodilo, jer je on inače vozač pogrebnog vozila i pokojnike je vozio čak do Nemačke i često je u druge države tim povodom vozio, al ovako da se voza, 100 kilometara od kuće, govorio je, "skoro po dvorištu" - nije nikada. Simpatičan  vozač, ali putnika nigde. I, posle više od sat vremena, nekako ga pokupimo i to ne na broju 23 nego 20-c, dispečerka je pogrešno čula i tako i upisala tu adresu. Nekoliko puta dok smo ga tražili i vozali se i pričali i smejali se, pomislila sam da nas neko dobro zeza ili je možda neka skrivena kamera. I tako je ušao u kombi, a da ga nisam ni prepoznala i priča se nastavila oko plata i zarada i oko raznih poslova. Najviše je pričao vozač, jer o poslu  kojim se bavi u pogrebnoj službi nismo baš u prilici često da čujemo. Svaka čast čoveku koji odgovorno obavlja tako težak posao i tako malo plaćen. Neke pogrebne službe bolje plaćaju, a neke ne, ali posla, kako je govorio, ima jako mnogo, Pričao je da je sve više sahrana, da mnogo ljudi umire. Taj deo priče i nije bio veseo, ali smo se brzo potrudili da okrenemo sve na zabavu, jer bi već posle toliko vozanje mogli svi da ujedamo. Pa nam je i vreme brže prošlo. Upoređivao je plate radnika pogrebnih službi u inostranstvu. Čak su mu nudili da ostane u Nemačkoj i imao bi nekoliko hiljada eura platu, a ovde radi za nekoliko stotina eura. Ali, kod nas je situacija takva, pričao je da nekad ni čarape sebi, deci i supruzi ne može da obezbedi , a kamoli nešto drugo, kao npr. odvesti porodicu na letovanje, a to im je san. 

Koliko god da smo se trudili da ne pričamo o problemima, koliko god smo menjali teme, kad smo se doticali nemaštine, ustanovili smo na kraju da nam je i život takav, uvek ozbiljan, das mo se čak odvikli od smeha. Ali ovaj događaj će nam ipak svima ostati u sećanju, a naravno i mom drugaru, koji se posle nekoliko meseci otkrio kao "krivac" koji je napravio zabavnu zabunu.

Romana Klem

Komentari

Komentari