A ko si ti uopšte dečače? Sem izvrnuta figura nečega što nikada nije postojalo. Da, da! Jedina osoba koja te poznaje upravo sam ja. Samo što ti nikada nisi želeo da prihvatiš to. Vukao si se sit po pustinji, i nikada nisi mogao da prozreš u misao prosjaka, slepca, malograđanina, seljaka.
Svi mi hoćemo da promenimo svet. Svi mi vidimo šta ne valja i šta je loše. Ali, nije li logično da, ako želimo da nas ljudi slede, da krenu sa nama u borbu za bolji, lepši, vedriji svet, da im prvo damo dobar primer?
Samo kreten može da uporedi naciju sa utočištem onih koji su slabe pameti, a samo totalni debil može to da poveže sa monstrouznim delovanjem nekih izopačenih „vlastodržaca“.
Vaša materija vas ždere, i glasno vam se smije u lice. Moje su šume neuništivo svete. I rijetko u njima sretnem ijednog čovjeka... Ali, tad cijela beskonačnost svemira aplauzom pozdravlja naša prepoznavanja.