Iz trećeg ugla

A ko si ti uopšte dečače? Sem izvrnuta figura nečega što nikada nije postojalo. Da, da! Jedina osoba koja te poznaje upravo sam ja. Samo što ti nikada nisi želeo da prihvatiš to. Vukao si se sit po pustinji, i nikada nisi mogao da prozreš u misao prosjaka, slepca, malograđanina, seljaka.

Posebno mi je simpatično to neuništivo trabunjanje, savetodeljenje, postulatopostavljanje o srećnom životu.

Neki se naprosto rode takvi, a neki to moraju da nauče da bivaju.

Samo uporne sreća služi. Ono što mi zovemo srećom, nagrada je za upornost.

Vazda je bilo impresivnije ponašati se kao gad, jer je, da parafraziram Tolstoja, moguće biti gad na bezbroj načina. Dobrota je beznadežno predvidiva.

Svi mi hoćemo da promenimo svet. Svi mi vidimo šta ne valja i šta je loše. Ali, nije li logično da, ako želimo da nas ljudi slede, da krenu sa nama u borbu za bolji, lepši, vedriji svet, da im prvo damo dobar primer?

Samo kreten može da uporedi naciju sa utočištem onih koji su slabe pameti, a samo totalni debil može to da poveže sa monstrouznim delovanjem nekih izopačenih „vlastodržaca“.

Vaša materija vas ždere, i glasno vam se smije u lice. Moje su šume neuništivo svete. I rijetko u njima sretnem ijednog čovjeka... Ali, tad cijela beskonačnost svemira aplauzom pozdravlja naša prepoznavanja.

Nikada...

Ptice su rajska stvorenja, dakako, i njih ne brine užurban pad do devetog kruga vječnog plamena vaših dimenzija.

Pages