Foto: 
"Elena Glinskaja", autor nepoznat

Ko je kome majka?

Kad je Bog stvarao svet i sve na svetu nije imao u vidu da će ljudi vremenom  preuzeti njegovu ulogu. Onaj, koga je stvorio prema obličju svom, stvori novi svetski poredak u kome je interes tačka oslonca i poluga za pomeranje svega: vrednosti, principa, granica, kako moralnih tako i državnih, bez pitanja i obzira na cenu.

Izgleda da o ceni i obzirima vode računa samo slabiji, jer znaju da će oni platiti (samo)volju onih koji se smatraju velikim i jakim, koji na pozornici dobro glume zaštitnike onih koje bezobzirno gaze. Prikrivena izdaja, ima iste takve korene, jer tzv. “velike sile” ne trpe ni kap krvi u svojim genima onih malih i beznačajnih naroda. Odnos maćehe je odnos one koju mnogi Srbi zovu majkom, iako bi trebalo da bude obrnuto, jer temelje toj sili, Rusiji, postavljali su mnogi. Između ostalih i jedna srpska plemkinja.

Ana Jakšić Glinska, baba po majci cara Ivana Groznog, bila je ćerka Stefana Jakšića, koja se udala za kneza Vasilija Ljvoviča Glinskog, sa kojim je dobila ćerku Jelenu Vasiljevnu majku Ivana Groznog. Kad je Ivan imao tri godine, otac mu je umro, a sa osam, ostao je i bez majke, koja je, najverovatnije, otrovana. Kao staratelji, nameću mu se svi oni koji su pretendovali na vlast. Međutim, Ana Glinska je uspela da se izbori i pored toga što je nisu voleli, za vaspitanje svog unuka i savladarstvo na ruskom dvoru.

Boljari, sloj visoke aristokratije u Rusiji, klevetali su Anu Glinsku, ali se morao naći kompromis, jer su predstavljali veliku vojnu i političku podršku  knezu. Unuk je uspeo da je spase od boljara, a rešenje je bilo Anino zamonašenje.

Ivan Grozni, postao je prvi car Rusije, dok su pre njega svi vladari nosili titulu kneza. Vladavinu je započeo kao reformator, a nije tajna da je bio kontroverzna ličnost. Za vreme svoje vladavine pomagao je srpske  manastire, među kojima je i Hilandar. Pomoć, bez pokušaja pripajanja Rusiji, istoričari objašnjavaju njegovom naklonošću Srbiji zbog svog porekla, ali ulogu je imalo i vaspitanje Ane Jakšić Glinske, koja ga je upoznala sa našom tradicijom i svetinjama, te unuku na taj način približila pretke.

U porodičnom stablu prvog ruskog cara, je ime i Jelene (Helene) Dragaš, srpske princeze koja je bila supruga Manojla II Paleologa, što porodicu Ivana Groznog dovodi, u krajnjoj liniji, u vezu sa Nemanjićima, te nije teško izvesti zaključak o tome ko je kome „majka“.

Ivan IV Vasiljevič Grozni, umro je 1584. Ostao je upamćen po svom nadimku, a što se nas tiče i po pismu turskom caru u kome je tražio zaštitu za naše manastire, naročito Hilandar. Koliko je ovaj diplomatski pokušaj urodio plodom, poznato je, kao što je poznat i dalji sled događaja u kome se Rusija postavlja u ulogu zaštitnika Srbije kao pravoslavne države, koju obavlja tako što je u svakoj prilici pogazi, obično prećutno.

Tokom prvog srpskog ustanka, podržala je naše pobunjenike. Najpre moralno, svojim uticajem, zbog koga je Beč bio uznemiren, a kasnije i u borbama. Zahvaljujući Rusima, bitke na Štubiku i Malajnici završile su se pobedom nad Osmanlijama. Nakon toga, Rusija je sa Turskom sklopila primirje, i usput rešavali pitanje pobunjene Srbije. Mirom u Bukureštu, dobili smo pomilovanje zahvaljujući braći Rusima, što se svelo na to da Turci i dalje vladaju, jer vlast sultana, predaja gradova i topova turskoj vojsci, nije značila autonomiju za koju su se Srbi borili, kao što ni sanstefanski mir nije bio sklapan u korist Srbije, već u korist Rusije, na prvom mestu, a zatim Bugarske.

Mnogo je primera tokom istorije kad je Rusija pomagala Srbiji, ne može se osporiti, kao što se ne može osporiti činjenica da je to radila zarad sopstvenih interesa. Stajanje po strani, po kome su prepoznatljivi, odnosno, nepomaganje, guranje u vatru, pravda se ekonomskom i političkom krizom u državi.

Poslednji događaji u vezi naoružanja, Putinova poseta Srbiji, bombardovanje, vojna parada, dokaz su majčinske ljubavi i poštovanja prema nama. Ovo nema veze sa običnim narodom, koji nam je, verovatno, naklonjen, već sa državnom politikom koja očito nije i ne treba da svojatamo nikoga, već da gledamo i mi sopstveni interes.

Na čast vam bilo, gospodo! Pobede, porazi, pomaganje i laganje…  Lomili ste i vi koplja preko naših leđa. Nisu vaše ruke bez trunke prljavštine, niti su daleko od lonca u kome se krčkaju dešavanja na Balkanu.

Komentari

Komentari