Foto: 
autor nepoznat

Čekam te

Čekam i čekaću te. Imam million razloga da te dočekam i da te ubedim da sam most, reka, puteljak u travi i ništa više. Ne plaši se mog zagrljaja, mirisa zemlje i zvuka razigranih talasa. Mirišem na zemlju, jer sam kopala po njoj golim rukama, a talasi, kao talasi, nemaju drugi smisao nego da se po nama razliju i sva blaga u nama sakriju. Priznaj da si pomislio da sam Smrt, zato drhtiš kao prut! Ne, ja sam ono od čega čitavog života bežiš. Ne krivim te zbog toga. Samo ja znam da ti treba mnogo više vremena da shvatiš, možda i nekoliko života. Neka. Čekam ja svakog od vas, pa i dočekam. Za mene vreme ne postoji, svejedno mi je, tu sam, svuda sam, strpljiva i jako tolerantna. Najlepše od svega je što praštam. Kako je to divna uteha kada vas na kraju zagrlim. Sve zagrlim i svima oprostim. Volim ja to vaše koprcanje, neveru, jer uživam na kraju. A, najviše volim one koji u mene ne veruju do poslednjeg ovozemaljskog daha. Šta sve ne radim ne bi li me bili svesni! Ne vredi, misle da su iznad mene i da mogu bez mene. O, no, no , no! Pa još se taj nije rodio koji se nije u meni probudio, ili ja u njemu… Tako da budeš bez brige! Pravi se ti i lud i  pametan sa tim svojim beskrajnim egom, dočekaću te, baš kao zemlja telo i more nebo, jednostavno, neminovno, ne zvala se ja Ljubav!

Komentari

Komentari