Foto: 
Robert Kenny

Dream a Little Dream of Me

Oko ponoći, kad se sve umiri, kad mi preostane samo dobro znan posao, čekanje petlova, onih koje ovde i ne mogu čuti jer su davno utihnuli, krenem polako niz ulice grada. Hladno je, mokri su trotoari, tek ponegde odjeknu usamljeni koraci, onda brzo nestanu, iza nekog ugla, u tamu. Ni noć ovde nije noć kakvu volim, nedostaje joj one mekoće i slatke sirovosti, sve ono što ona ima dalje od gradske svetlosti. Ta je svetlost ranjava, preseca. I noć onda izgleda kao izgrebana noktima razjarene mačke. A ni mačaka nema. Besmislena je noć ako se ne šetaju crne mačke s užarenim očima po noćnim krajevima. Nešto se strašno desilo i psima. Nijedan da pogleda na zvezde,  da zalaje. Strašno je. Lajanje na zvezde više niko ne zna, to je zaboravljena veština. Zima je. Ogolele grane kao da ječe napeto, ne govore ništa, samo ječe neku bol koja liči na bol u pogrbljenim ledjima starice. Predalo se sve, utrnulo pred naletom neshvatljive ponoćne samoće.

Dream a Little Dream of Me, Louis Armstrong i Ella Fitzgerald…odnekud dopire do mene, jedva prepoznatljivo, kao stidljiva poruka usamljene noći. Samo sam se još više stisla ispod kaputa, navukla jače kapu. Ne smem da zaplačem, ako pustim suzu zamrznuće mi se i zauvek ostati na obrazu. Takve se suze nikad posle ne otope, nikad niz obraz ne skliznu. Borim se da je zadržim u uglu oka, da je nateram da se izlije unutra, da postane deo očne duplje i tu ostane. To nekad uspeva, nekad ne, jednostavno se pore vlagom natope i ceo se obraz zamrzne. Čudno to funkcioniše sa suzama koje krenu a mi bi da nam se vrate, da se ne vide. Odjednom čujem sopstvenih koraka odjeke. Ti odjeci su uhvatili ritam sa senkom koja menja poziciju u zavisnosti od uličnih svetiljki. Odjeknu sa strane, pa ih čujem od pozadi, pa se najednom stvore ispred mene, pomislim da ću se o njih saplesti. Jeza me neka prolazi od te igre odjeka i senki. Treba mi Mesec, on uspeva sve to da umiri, da stavi povodac na nemirne ljubimce i da ih nežno ukroti. Gledam u nebo. Mesec je tako visoko, nedostižno, zauzet oko nekih nebeskih zbivanja, oko rasporeda sedenja zvezda pred važan skup koji se tamo odvija...

"Vetrenjače i vetrokazi" (odlomak)

Radojka Rea Sartori

Komentari

Komentari