Foto: 
autor nepoznat

Jedan odonih priča

Zadivljeno je posmatrao savršenu liniju njenog vrata dok je zabadala poslednje ukosnice u besprekornu liniju punđe u koju je uhapsila slapove svojih nestašnih kovrdži. Nije žurila. Znala je da voli njene male rituale pred  velikim ogledalom, a večeras je prilika bila savim posebna. Jedan uporni pramen iza levog uva već treći put vraćana mesto. On, u tišini, koja kaplje sa zavesa na prozoru, gleda njene vešte prste koji se igraju ukosnicom, love nevaljali pramen, okreću ga, kažiprst i palac ga smeštaju u dno punđe, druga ruka ga pažljivo pričvršćuje šnalom, ostaje tu, sekund, dva, pa sklizne do niske bisera na vratu i s ramena padne u krilo. Onda je uzela purpurni šal od svile i nehajno ga prebacila preko ramena. Sipao je dve čašice šerija i pružio joj jednu. Podigla je čašu i nasmešila se, očima, a kontrast njenih zelenih irisa i pića zamaglio mu je vid, kao kad ga je prvi put uočio. Samo, tada je držala  visoku vinsku čašu u visini nozdrva, finim pokretima znalca procenjujući njegovo umeće u spravljanju grožđanog  nektara. Bože, kao da je juče bilo! Nikada neće zaboraviti kako se njen ljutiti pogled ukrstio s njegovom rukom  i usnama koje je spustio na nežnu kožu nadlanice njene fino izvajane šake. Trgnuvši se, prosula je par kapi crvenog vina po beloj košulji, i znao je da mu nema spasa. Sada je učinio to isto, a ona se nasmešila i oči su joj se obojile toplinom i nežnošću. 

,,Dušo, pleše mi se...“ rekla je, a glas njen ispunio je sobu kao vodopad svetla. Prišao je starom gramofonu i odabrao ploču. Sjajni crni vinil je zapucketaopod iglom i napukli Koenov glas zanjihao se u prostoru između njih. Nekada pre bi je uzeo u naručje i nosio po sobi , sada su plesali rukama. I očima. Grozdovi klavirskih tonova  otkinuti od starog stabla sećanja klizili su po koži,  pomerajući svileni šal i njene ruke koje su se susretale s njegovim zagrljajem. Okretao je, odbijajući i privlačeći je u sporom ritmu, ponavljajući ,,Coming back to you“ zajedno s Leonardom, a ona se smejala i  gledala ga kao  na prvom plesu s njihovog venčanja. Onda se začula galama i smeh ispred vrata njihove sobe, i krenuo je da ih otvori, pa se predomislio i vratio dva koraka do njenih invalidskih kolica. Naslonila je glavu na njegovu ruku , popravivši šal, a u sobu je utrčala vesela gomila njihovih unučića, smejući se i bacajući bombone i konfete na njih. Za njima su išle njihove ćerke, noseći veliku tortu na kojoj je svetlelo  pedeset malih plamenova. Po jedan za svaku godinu  njihove ljubavi.

Komentari

Komentari