Foto: 
autor nepoznat

Kako sam te darovala, ćeri moza, zvezdo neba mog

Poklonila bih ti mesec i sunčev plamen. Pokazala bih ti sve čarolije koje ljudsko oko nije videlo.
Otvorila bih ti srce i položila ti ga na dlan, a iz njega kapnuo bi slatki sok neprikosnovene majčinske ljubavi. 
Rekla bih ti da si najlepša, da se po tvojoj kosi igraju anđeli, a na usnama leškari ružin pupoljak majske mladosti.
Povela bih te do dana kada sam te ugledala prvim suzama radosnicama, da osetiš eksploziju najsvetijeg divljenja kojim sam ozračila ceo kosmos.
Setila bi se tada naših poljubaca:
- Mama, koliko me voliš?
- Do kraja vasione i nazad, a vasiona je beskrajna...

Sada si žena, gospodar si svog života i svi putevi su tvoji, a ja bih ti pevala o krivudavim stazama u polumraku trnovitog rastinja i vodila bih te kroz te lavirinte tražeći od tebe da razumeš potrebu duše da oseti sve boli, da bi znala šta je sreća. Brisala bih ti svojim suzama krvave tabane, pojila bih te teško naučenim životnim mudrostima, jer je širok drum samo za slabe i pokorne. Staze kojima treba da koračaš teže su, uzane, bolne, cede iz tela i iz duha svaku kap životne energije, ali su ispravne. One su pravi put do upoznavanja sopstvene ljudskosti, one su jedini put da postaneš čovek, ćeri moja, krvi moja.

I plakala bih za tobom i zbog tebe, a punila bih svoje srce ponosom što si odbrala staze pravih boraca i ništa manje od tebe ne bih očekivala, do kompletno predavanje svemu duhovnom i životnom.

U amanet ostavila bih ti reči i dela, od njih se grade najlepše kuće i najtvrđi bedemi zamaka nebeskih, onih rezervisanih za dobrotu i plemenitost. Oko vrata okačila bih ti medaljon od čiste zvezde, da te vodi kroz mrak zlog vremena u kom si rođena, a koje je na tebi da menjaš.

Obasuta ovim poklonima nikada ne bi stala, klekla, pala, postala bi borac svetlosti, disala bi život i letela bi, krvi moja, anđele skrivenih krila, jer leti se umom dalje neko krilima, slobodan um je nezadrživ krletkama i zatvorima gospodara zalutalih.

Danas više nisi moja, a nikada i nisi bila…od prvog daha pripadala si vremenu, sebi i moru lepote života koji ti je bio prvi i najveći poklon od mene, rođena moja, lepoto nenadmašna.

Srećan ti ovaj dan i svi dani naredni, jer imaš svo bogatstvo da život proživiš srećna i svesna sve divote koja je oko tebe i u tebi.

Komentari

Komentari