Foto: 
autor nepoznat

Krađa bicikla

Dejan je bio sitan lopov i prevarant koji je živeo na ulici. Gde god je mogao nešto da ukrade, to je bez imalo skrupula uradio. Muvajući se ulicama zapazio je ispred jedne zgrade novi model sportskog bicikla, koji je stajao nezaključan ispred ulaza. Okrenuo se na sve strane brzo, video da je sve „čisto“,  zajašio bicikl i odvezao ga. Kada je odmakao dalje od tog dela grada, stao je ispred jedne kafane u koju je znao povremeno da svrati i gde je znao često na brzinu da proda neke od ukradenih stvari. Znao je da će i za ovaj bicikl ovde brzo naći kupca, a pare su mu bile potrebne, jer je već nekoliko dana bio švorc.

Ušao je unutra, došao do šanka i uzviknuo prema ljudima koji su sedeli unutra:

-Da li ima nekog ko bi uzeo jedan dobar sportski bicikl? Hitno mi trebaju pare, daću ga dosta jeftino. U ćošku je sedeo Marko sa jednim drugarom i na to se okrenuo i rekao:

-Gde ti je? Hajde da ga vidim.

Izašli su napolje i Marko je na prvi pogled prepoznao bicikl. Bio je to od njegovog brata, koji ga je kupio pre par meseci.

-Vidi, daću ti ga za 50eura, stvarno mi je hitno, bez para sam.

-Čuj, moj brat odavno traži dobar bicikl..sad ću ga zvati, siguran sam da će ga on uzeti. Doći će on za desetak minuta. Idi unutra, uzmi da popiješ nešto na moj račun.

Dok je Dejan ulazio, Marko je pozvao brata.

-Siniša! Hoćeš da kupiš svoj bicikl? - upita ga kroz smeh

-Šta pričaš? Pa, moj je dole ispred zgrade.

Marko mu je objasnio šta se dešava i da sedne u kola i odmah dođe do te kafane, ali da ne pokazuje odmah da je njegov, kako im ne bi pobegao. Siniša je brzo stigao i Marko je pozvao Dejana, koji je opušteno pio pivo u kafani. Dok su oni izlazili, Siniša je već otvarao gepek i stavljao bicikl unutra.

-Znači sviđa ti se.-reče mu Dejan, već videvši pare u svom džepu.

-O, da! Pogotovu što je moj! - reče i uhvati ga za ruku, a Marko mu je već stao iza leđa, da se ne bi otrgao i pokušao da pobegne.

-E, a sad da ti platimo…idemo ovde iza, da niko ne vidi. - reče Marko dok su ga vodili iza kafane u jedno dvorište, sakriveno od pogleda sa ulice, gde su mu platili sa nekoliko šamara i udaraca.

-Još jednom da te vidim da si došao ovamo, ili bilo gde u mom kraju…bolje ti je beži koliko te noge nose. - reče Marko, dok je Dejan brisao krv iz nosa, ležeći na zemlji, a njih dvojica odlazila.

Komentari

Komentari