Foto: 
autor nepoznat

Ljubavna previranja

Vodiš me na večere, na duge šetnje uz obale, pričaš mi o sebi, želis da budemo prijatelji, a ja samo želim dugo, dugo, voditi ljubav sa tobom.

Pretvoriti naše šapate u duge rečenice, tvoje oči u dubine nepresahle. Želim dugo biti izgubljena u predjelima tvog izgnanstva, u koja si se zagubio ne razumjevajući sebe. Razumijem te i čekamda shvatiš. Strpljiva sam jer sam naoružana hiljadama godina iskustva, čekam da se probudiš. Pozivaš me, nije važno koji si protok energije upotrebio da me dozoveš, ali stigla sam.

Nepregledna je čistina vodom oblikovanog, crnog stijenja, koje čini jednu ogromnu kamenu cjelinu, polje sastavljeno od jedne gromade. Izabrala sam kamen i sjedim.Gledam te kroz prozor koji za mene otvaraš. Prostorija je tamno plava, možda razaznajem pločice, u tamnoj si odjeći, razaznajem li tebe?

Uvodiš me u taj pustinjsko podvodni svijet kojim vlada tvoja škorpija u podznaku. Okrenut si leđima, lica nemaš, samo širina na koju se želim osloniti, ali mi izmičeš. Previše je težine na tim leđima i nema mjesta za mene. Hrabra sam. Dobro podnosim vjetrometinu. Tišine vladaju tvojim samoćama. Okrećeš se licem prema meni, ali ga ne vidim . Vidim samo silinu tvoje muške snage kojom me želiš očarati. Prikazuješ mi se poput  kentaura, silan, snažan i potentan u svojoj veličanstvenosti. Ponovo mi okrećeš leđa.

Da li znaš kojim te načinom gledam? Naravno da znaš. U ogledalu koje vidim prekotvog  ramena oslikava se tamni lik. Vrlo pažljivo na glatkoj površini, istim tokom svog oka, unazad, odbijaš svoj pogled od plavetnila i pratiš moje poglede iza svojih leđa. Možda ne znaš da vidim tvoj lik? Prodireš u moje analize dublje nego što ja ponirem u tvoje potrebe.

Uživam u tebi, u svakom pogledu kojim me darivaš, u svakoj sjenci tvog lica, u svakom bljesku želje koji pratim u tvom oku. Dosta ti je igre i gasiš svjetlo na ovoj pozornici koju si stvorio za nas. Ne pitaš da li te želim voljeti pod ugašenim svijetlima.

Nad nama se navlače oblaci stvarnosti i smisao ove predstave nastavlja visiti u zraku poput pitanja .

Vodiš me na večere, duge šetnje uz obale, pričaš mi o sebi, želiš da budemo prijatelji, a ja samo želim dugo,dugo, voditi ljubav sa tobom.

Na obodu smo ponora, pod našim nogama rasipa se huka vodopada, prolamanjem zaglušuje naše misli. Sve ono što želimo reći moraće da sačeka. Protežem se nad u grotlom svojih požuda u kom se voda gubi uz tutnjanje i izimaglicu, u meni se podiže želja da se pustim u taj bezdan koji me doziva. Držiš se podalje od ivice,  jer ne voliš visinu i letenja. I zamisli , dozivaš me?! Tvoja želja da me vratiš u sa ivice ponora, a ne tvoj glas, vraća me u stvarnost. Gledam te sa dva svoja lica, jednim u kom se ogledaju oblaci, a drugim u kom se ogledaju pitanja iz očiju tvojih.  Pitaš se, od ta dva lica,koje jeizabralo tebe da budeš moj. Ne govorim ništa, nadam se da ću te ćutanjem zadržati.

Vodiš me na večere, na duge šetnje uz obale, pričaš mi o sebi, nudiš da budemo prijatelji, a ja samo želim dugo, dugo, voditi ljubav sa tobom.

Komentari

Komentari