Foto: 
Ana Jovanović

Nemanje srca

Za nedostatak domaćeg zadatka u svojoj svesci za domaće zadatke učenik je kod svoje učiteljice okrivio nemanje srca. Naime, na samom početku njegovog pisanja srce, odnosno mina na olovci, se polomila, a on rezač nije imao. Mogao je on da ode da kupi, ali mama i tata su u svađi, a on se nije usuđivao da im zatraži novac za tu investiciju. Mogao je da iskoristi nož, ali njemu su roditelji zabranili da koristi taj oštar predmet. Mogao je jednom od roditelja da odnese nož i olovku, ali to nipošto nije bilo pametno s obzirom na okolnosti u kući u tom trenutku.

Starac je sedeo kraj svog šporeta i grejao je svoja stara, hronično nazebla leđa. Kostobolja je bolela, ali je više bolelo višednevno ćutanje njegovog životnog saputnika. Na usijanoj plotni se ručak nije krčkao. Glad traje gotovo koliko i tišina u starom domu u kojem stanuju dvoje starih ljudi. Ponovo je kupio. Vražja telefonska naprava! Dok je Nana, kako je on voleo da zove svoju suprugu, bila u gradu poslom njihov telefon je zazvonio. Umiljati, pitomi ženski glas iz telefonske slušalice je najpre pozdravio dedu, a zatim mu je ponudio par skupocenih perjanih jastuka koji će, kako je devojka sa druge strane veze tvrdila, deki i baki priuštiti dobar san, a samim tim i duži život. Deda se kod babe opravdavao nemanjem srca da kaže ne tako finoj i uljudnoj devojci. Drugi put kako ga je njegov nedostatak srca stajao plaćanja fine mesečne rate i to na dve godine. U staroj kući dva neraspakovana jastuka bili su svedoci jezive, višednevne tišine.

Dve drugarice koje su pomerile kafenisanje sa ponedeljka na utorak, jer se utorkom šolja najbolje otvara, sastale su se u bašti njihovog omiljenog kafića. Jedna sa etiketom usedelice, a jedna sa propalim, jednogodišnjim brakom iza sebe. Posle uobičajne trač partije, devojka koja se, makar na kratko, našla u braku pogledala je talog u šolji svojoj drugarici koja nije imala tu sreću ili nesreću da se u braku ostvari. Devojka sa pogrdnim zvanjem usedelice i babadevojke, koja je u mladosti udovoljavala majci u izboru svog momka ostala je sama, jer je njena mama imala poprilično prefinjen ukus za potencijalnog zeta. Mama je umrla, a devojka je ostala sama sa krupnim žutim mačkom i nadom koja se polagala u keramičku šolju. Dobitak je bio tu. Prilika za putovanje takođe. Srca koje bi simbolizovalo ljubav nažalost nije bilo. Nemanje srca u šolji i nekog poznanstva zapušili su uši devojci koja više nije mogla da čuje iscrpan izveštaj sa terena iz svoje šolje.

Mlad doktor, koji je studije završio sa najvišim prosekom, bio je ponos i dika ustanove u koju je radio. Ljubazan sa pacijentima, harizmatičan, sa umerenim smislom za humor, morao je da bude i voljen. Voleli su ga i pacijenti i njihovi bližnji. Vrhunski strunjak je imao blistavu karijeru pred sobom. Sa laganom rukom, njegovi hiruški zahvati predstavljali su umetnička dela. Imao je on sve uslove da bude najbolji u svom poslu...zapravo, imao je skoro sve uslove. Kada je morao da bude otvoren sa pacijentima, kada je morao da saopšti lošu vest pokojnikovoj porodici on to nije mogao. Nije imao srca za te stvari. U početku je odlagao da saopšti lošu vest međutim, tako se nije moglo raditi. Ubrzo je napustio svoje zvanje doktora, propio se, ostao neženja i više nije bio osoba za ponos i diku. Bratanca, koji ima probleme sa rešavanjem domaćih zadataka, više nije posećivao, roditelje, koji su u svađi zbog bespotrebne kupovine, nije zvao, a i da jeste, njegov otac se zbog straha od telefonskih poziva ne bi javio. Iako je njegov život postao neveseli spust, čak i takav bi bio rado viđen u talogu jedne šolje.

Komentari

Komentari