Foto: 
Tes Marmotte

Oklop za dušu

Napokon je ušla u dvoranu. Nije čak ni ličila na bilo šta što je mogla očekivati. Svodovi su bili nebesko plavi, pokretni, naravno, tribine za gledaoce jasno podeljene po boji i veličini, sa rasporedom specifičnim za svakog gledaoca posebno, trava rajski zelena i jasno iscrtana polja blještavo belom bojom nisu dala ni najmanju mogućnost za grešku eventualnog prelaska iz jednog u drugo polje. Svako je imao svoju startnu poziciju i imena su bila ispisana na svakoj tako da ni tu ne bi moglo doći do zabune. U svečanoj tišini se ulazilo sa svih strana. Činilo joj se da ulaza ima bukvalno svuda. Međutim, iako je delovalo nasumično, ljudi koji su ulazili u dvoranu tačno su znali i koji ulaz koriste i koje je njihovo mesto. Gledala je okolo i upijala boje i mirise i skupljala snagu za trku.

Dok se pripremala godinama za ovaj trenutak razmišljala je, a to je i bio deo obuke, za šta će se boriti. Puno puta je donosila odluke i menjala ih, bila sigurna da je izabrala pa se ponovo predomišljala, odustajala jer joj se činilo nedostižnim, pa ponovo isto želela. Cilj je bio važan. Zapravo najvažniji. Učili su je da ako ne poznaje dobro cilj i ako ga dovoljno ne želi, neće ni stići do njega. Zato je bilo jako važno dobro odabrati i držati se odluke. Kada je bila napokon sigurna u to šta želi kao nagradu na kraju trke, naišla je na dilemu oko toga kako najbezbednije i najbrže doći do toga. Često je brzo bivalo siguran znak da će cilj izmaći, nekada se činilo da ako bi trka predugo trajala ne bi izdržala, ni ona ni želja, sve u svemu još čitava jedna večnost bila je potrebna da pronađe pravi put. Linije jesu bile iscrtane i jasne ali jednom kad krene mogla je uz put i stajati i ostajati, mogla se vraćati i ići ponovo, mogla je pokušavati nebrojeno mnogo puta sve dok se ne bi uhvatila za jednu nagradu, samo jednu jedinu, tek bi onda trka bila gotova. A, kada je i bila potpuno sigurna šta želi i kako da do toga dođe i dalje nije znala gde se to tačno na putu nalazi. Moglo je čak biti i skriveno, a ona ga je morala naći.

Došao je i taj trenutak. Svi su bili na svojim pozicijama. Nagrada je bilo mnogo i sve su bile primamljive. Sjajne i nove pretile su da nekome pokvare zacrtanu želju. Bilo je mnogo novca, kuća, automobila, bilo je beskrajno mnogo žena i muškaraca svih boja i dimenzija, bilo je i alhemičarskih proizvoda za zdrav i dug život, bilo je jednom rečju baš svega čega se jedan ljudski um mogao setiti. Gotovo polovina trkača je već fiksiralo svoje želje i samo su čekali da sudbonoša označi početak pa da krenu u osvajanje. Ona svoju želju nije ni naslutila gde se nalazi. Nije želela da menja, tako je bila sigurna u to što želi, zamena i kompromis nisu dolazili u obzir.

Niski start, pucanj i prašina. Mnogo prašine. Polovina ih je već na početku dohvatila svoje ciljeve i sa njima u rukama, čvrsto ih stiskajući da ne pobegnu krenula svojim kućama. Oni hrabriji su odmakli dalje i naravno nalazili su i oni svoje životne želje da ih uhvate, sačuvaju i odnesu kući, samo je ona još trčala. Mrak se spustio na dvoranu i svetla su počela da se pale, a ona je i dalje trčala. Naćiće ga, neće odustati. Novo jutro se rodilo na horizontu, a ona je i dalje tražila. Vraćala se nekoliko puta i počinjala ponovo, nekada je išla sporije da nešto ne propusti, nekada je jurila poput severnih vetrova, činilo se da nije bila ni blizu.

Narednog dana došla je nova generacija trkača. I oni su svoje trke počinjali i završavali a ona je i dalje tražila svoj zamišljeni cilj. Oni su svoje živote planirali i počinjali, nekada uspešno, nekada manje uspešno ali su živeli, ona je i dalje tražila i trčala. Smenjivali su se dani, nedelje, godine, ona svoj cilj nije pronašla, tražila je i dalje. Tražila je oklop za dušu. To je bila njena želja. Da joj se duša nikada ne okrnji, ne razboli, ne polomi. Da joj ostane cela i nova dok god je živa. Da je sačuva za onaj drugi svet kome će poći kada na zemlji život okonča. Da je ponese sa sobom celu i netaknutu.

Tražila je čitavog života. Nije pronašla. Umrla je u dvorani, na trkalištu. Mada...umrla je sa svojom celom neokrnjenom dušom. Ipak je jeste sačuvala, reklo bi se. Ipak je uspela.

Jedino, što nije ni živela. Ali, cilj opravdava sredstva. Valjda. Valjda će joj nečemu poslužiti tako lepa i sjajna. Na nekom drugom svetu.

Komentari

Komentari