Foto: 
Marko Agović

Pismo nerođenom sinu

Mili moj dečače,

Subotnje je veče i tvoji su vršnjaci večeras izašli u grad. Drže za ruke neke devojčice i kuju planove za odlazak iz ovog tužnog  mesta.  A ti si odbio da se rodiš.

Mart je mesec, devetnaesti od onog marta kada je tvoje majušno srce imalo nepuna tri meseca sitnih radoznalih otkucaja i devetnaest punoletnih godina bi imalo sad. A ti si odbio da se rodiš.

Danas bi išli da kupimo odelo za matursko veče. Nešto šašavo i neobično,  na primer – frak i cilindar, jer ti si i pre rođenja bio drugačiji, sasvim, sasvim, svoj. Ali si odbio da se rodiš.

Sine, sutra je baki rođendan. Inače i dan u kojem je, pre devetnaest godina, ispratila svog drugorođenog sina, a tvog oca, u rat. Znam, volela bi da joj i ti s bratom i sestrom poželiš srećan sedamdeset šesti divan dan. Ali, ti si odbio da se rodiš.

Odbio si da se rodiš sa zvukom sirena, uz brujanje milosrdnih anđela na nebu i zaglušujući prasak rasprsnutih bombi punih otrova. Ljudskog otrova. Odbio si da se rodiš u godini nesreće, u znaku očaja. Da budeš  telo za dušu nekog mučenika koji je ostao zatrpan u jednoj od mnogobrojnih ruševina. Da budeš most između nemila i nedraga. Odbio si da budeš statistički podatak. Jer, postoje razni statistički podaci za tu godinu – koliko njih je poginulo, koliko ranjeno, koliko ostalo trajnim invalidom, koliko njih pod oružjem, koliko u vozovima ...samo nigde ne nađoh brojku koliko je takvih kao ti – koji su odbili da se rode u toj godini jauka.

Godinama pričam s tobom na ovaj dan.  I godinama pokušavam da oprostim onima zbog čijeg si zla i zločina odlučio da zaobiđeš ovaj svet. Godinama se trudim da  ne primećujem drugu decu koja su se rodila u toj godini užasa. I da u njihovim crtama lica, govoru, pokretima, osmesima, ne tražim tebe.

Devetnaest ti godina pišem ova pisma, mili moj. Devetnaest te godina čekam da se vratiš iz škole, sa ekskurzije, utakmice, rođendana, iz bioskopa, sa pecanja, treninga, sastanka, ili običnog izlaska s društvom. Devetnaest te godina volim kako jedino majka može i ume. Devetnaest godina sanjam tvoj lik u ovoj noći koja nikako da prođe...

I večeras, poželeće ti majka laku noć. I pokrivati te snovima svojim. I večeras, mili moj dečače, grlim te u mislima i želim ti da si srećan, gde god da si odlučio da se rodiš.

Majka

Komentari

Komentari