Foto: 
Daniel Miller

Stid

Očigledno, niti je ovo onaj pravi Jevrejin kakvog je on zamišlјao, niti je on ustaša kakav je hteo da bude. Neuredan mali stan, sirotinjski i prizeman kao i njegov u Banjaluci.

 Ivo Andrić, Bife Titanik

Uz prigodne tonove banatskih tamburaša, prerano osedeo, Milutin je sve plaćao: rezervaciju, piće i obilnu hranu; muziku je darivao pozamašnom svotom ušteđenih deviza. Prste je upirao u svog prijatelјa, aludirajući na njegovu pasivnu ulogu na veselјu koje je ličilo na festival kiča i lumperaja. Uglјešu zbog toga obuze stid. Imao je četiri nerazrešiva problema zbog kojih je bio zabrinut: najavlјeni sudski proces zbog falsifikovanja lične karte, prvostepenu presudu zbog nelegalno prodate imovine svojih rođaka, najavu dolaska izvršitelјa zbog nagomilanih računa i kamen u bubregu koji mu je kidao pršlјenove i kičmu. Nije video smisao utehe u piću. Nije bio jedan od onih koji bi mogli da se opiju nekoliko puta u toku dana, sa povremenim odmorima od pijanstva, i kosmičkom brzinom izbace otrovnu tečnost iz organizma. Bio je bez novca, prigodnog odela, roditelјa i budućnosti. Ipak, ostao je do kraja, kiselo se smešeći otrcanom humoru svojih prijatelјa. Tek toliko, pošto se restoran nalazio na petom spratu hotela, da mu kroz glavu prostruji misao o virtuoznom skoku koji bi rešio sve i potopio tu gnusobu od patnje. Čas je gledao na jednu, čas na drugu stranu, na kojima su se nalazile dame sa zelenim privlačnim očima, a onda bi brzo okretao pogled ka šanku, razmišlјajući šta li misle o njegovom krivom nosu, staroj košulјi i podočnjacima koji su visili kao dve papirne kese.

Piva je bilo na stolu da napoji čitav puk, one tečnosti koja mu je nagrizala tek zalečen čir na dvanaestopalačnom crevu, i taj grč od bola uspešno je uspevao da prikrije. Jedino kiseli osmesi nisu mogli da se sakriju; posmatrao je kutnjake svojih pripitih prijatelјa sa kojima je zajedno pevao uz muziku tambure. Za njega je to bila eksplozija dosade. Oni su tako bili obični i hladni, da je skoro svakih pet minuta zarivao nokte u svoje butine kako bi eliminisao glup osećaj stida. Bio mu je potreban mentor, sveštenik, razgovor sa Bogom i molitva. Tegovi su mu pritiskali grudi, pucketalo je to srce kao dno lončeta natoplјeno vodom na razbuktalom šporetu. Koliko god mu je alkohol umirivao i opuštao mišiće, koji su se periodično grčili, sa druge strane, sve je to negirao stid. Tako se Uglјeša opi praznih džepova. Kao u nekakvoj izmaglici, opazi more stopala koja su se mešala između nogara stola, i koja su bila člankovita ili ravna, sa čarapama ili bez; u tom brlogu sasvim slučajno primeti i jednu svoju cipelu koja je bila bez pertle i koja se razlikovala od one druge, ali pažlјivo preko nje prebaci nogavicu kako bi je sakrio. Dok se bavio tim besomučnim problemom, prišla mu je sasvim tiho i naslonila se uz njegovo uvo. Zamolila ga je da poliže karmin sa čaše i odvede je daleko odavde a zatim, kučećim hodom, sa svim svojim oblinama i zanosnim licem, počela je da se vuče po podu. Te pune usne progovarale su nešto malo grublјim glasom nego što je Uglјeša očekivao.

Ušli su u prostoriju buđavih zidova, koja je bila puna nekih prašnjavih stolica naslaganih jedna na drugu. Ničim nije bila obuzeta, ni strahom ni nadom, samo se savila stomakom preko jedne istrošene grede i podigla suknju. Sad Uglјeša oseti nagon za ejakuliranjem, koji ga je bodrio da će na taj način otkriti životne istine. Na sam dodir njene zadnjice on nabreknu, iako ga je pre toga sasvim nenamerno, želeći da ga drži u ruci, ogrebala podužim noktom po udu i njegova strast se zapali. Zatim, poče desnom rukom da ispod gaćica dodiruje njen analni otvor, dok je leva kružila po čvrstim grudima i nabreklim bradavicama. Kroz žile, koje su još uvek bile žive, u njemu odjednom prostruji krv. Ta kobna druga ruka odmah je krenula u potragu za prednjim delom međunožja. Dovolјno je sada bilo dodirnuti tu klјučnu tačku i posao će biti svršen. Ali umesto očekivanog otvora, prednji deo privlačnog donjeg veša bio je pun, njegova unutrašnjost, umesto mekog i vlažnog tkiva, bila je popunjena čvrstim testisima i nabreklim udom, koji je, doduše, bio manji od njegovog. To ga ne uteši. Ruka mu se ukoči i zastade, ali to potraja kratko, samo se naježi i pogledom zbunjenog čoveka proguta knedlu i zajeca. Ona je primetila taj njegov drhtaj koji se pretvarao u užasnu stihiju.

− Mislila sa da znaš! − reče zelenooka koketa.

Pred Uglјešom razli se neka magla i pomuti mu se razum, ali nešto ga je teralo da ide do kraja. Pomislio je da više nema povratka. Postojala je jedina rupa kojoj nije odoleo. Više ništa nije imalo smisla, pa ni njegovo opredelјenje, ni stid. Kada je  posao privodio svršetku, velika bujica znoja kaplјala je niz njenu pravu kičmu i mešala se sa parfemom. Ona polako izađe iz buđave prostorije, nameštajući čipkane samostojeće čarape i otpozdravi mu srednjim prstom koji je dobijao neprirodnu veličinu zbog dugačkog nokta. Nakon toga, Uglјeša nije izlazio iz sobe nekoliko sati. Samo je, spuštenih pantalona, stajao nepomičan i sam, totalno uronjen u misli koje su samo njemu bile poznate. Dok je izlazio iz polumračne prašnjave prostorije, primeti praznu salu i na drugom kraju neke lјude koji su iznosili Milutina do hotelskog lifta i na kraju kola hitne pomoći.

*

Sve je to video njegov leptir, koji se i sam trudio da ne padne u njegovim očima. Godinama hranjen i izdržavan od Uglјeše, širokih krila i čudesnih boja, rastuži se, što kod njega ne izazva stid, nego bes. Od onog usplamtelog, užarenog lica, Uglјeša postade odjednom beskrvan i bled i tiho iza ugla zamače iza hotela, zagledan u svoje stare cipele, noseći na ramenu leptira koji je obarao pogled.

Ivan Novčić

 

 

 

 

Komentari

Komentari