Foto: 
autor nepoznat

Vodenica (prvi deo)

Visoki mladić, stasite građe, išao je kroz šumu negde u šumadijskom kraju. Na ramenu je nosio platnenu vreću sa svim stvarima koje je posedovao. U njoj se nalazilo par komada odeće, nešto hrane koje je usput nabavio u okolnim selima, i par komada alata koje je koristio za usputne poslove koje je obavljao kako bi se prehranio dok ne dođe do svog cilja.

„Još malo Radovane. Sutra stižemo gde treba. Samo da pređemo ovo brdo i tu smo! Ispuniću očevu poslednju želju!“, govorio je u sebi mladić. Pala je noć i Radovan je našao sebi mesto u šumi gde će se malo odmoriti dok ne svane i dok ne krene do kraja svog puta.

Sa prvim znacima zore, ustao je i krenuo.Posle par sati,idući uz jedan potok došao je do svog cilja. Uz obalu potoka stajao je veliki točak,a na obali se videla zapuštena drvena kućica koja je već odavno zarasla u korov...očeva vodenica.

„Ima ovde puno posla da se dovede u red sve ovo, ali oče, ispuniću tvoju želju“, šapnuo je radovan samom sebi.

Bio je početak dvadesteog veka... Veliki rat se završio. Njegov otac je došao iz rata teško ranjen i posledice su bile kobne. Par meseci po dolasku, umro je, ali je pre nego što će umreti, ispričao Radovanu svoju priču za koju nisu znali ni on ni njegova majka. Ispričao je kako je živeo u jednom selu na obroncima Šumadije, kako je bio seoski vodeničar, kako se zaljubio u jednu lepoticu iz obližnjeg sela,ali... I lokalni bogataš, koji je imao veliko gazdinstvo, bacio je oko na nju. Sa roditeljima te devojke je sredio ugovoreni brak ,bukvalno ju je kupio. Radovanovog oca je stalno proganjao i na kraju ga je, pod pretnjom da će mu namestiti zatvor, uspeo da otera, kako mu ne bi bio smetnja. Znao je koliko je ta devojka volela Radovanovog oca i zbog toga je morao to da uradi. Otac je otišao teškog srca, zaklevši se da će se jednog dana vratiti i pokušati da se osveti Svetislavu, čoveku koji mu je oteo devojku koju je voleo. Međutim, par godina kasnije, u jednom selu u okolini Loznice, upoznao je Radovanovu majku i zavoleo je. Ubrzo su se venčali i već prve godine braka rodio se Radovan.

Voleo je njegov otac majku, ali kada je Radovan stasao za školu, majka se razbolela i posle godinu dana umrla. Mučio se njegov otac da ga odgaja, živeli su siromašno, a onda je došao i taj rat. Otac je morao da se odazove pozivu, a Radovana su prihvatile majčine sestre koje su živele u okolini. Otac ga je na samrti molio da se vrati u to selo da osposobi staru vodenicu i on , i tako bez roditelja,  rešio je da tu njegovu želju ispuni.

Sve mu se to vrtelo po glavi dok je stajao na travi ispred kućice. Spustio je platneni zavežljaj na travu, odvezao ga i izvadio ono malo alata koje je posedovao, koje mu je ostalo iza pokojnog oca. Uzeo je malu sekiricu u ruke i jedan veliki nož, poput bajoneta i krenuo na posao.

- nastaviće se -

Komentari

Komentari