Foto: 
Milica Cvetković - Cvećka / Olga Tomović

Čovek koji je ubio Teslu - Goran Skrobonja

Ko to izranja iz dubina blogerske apstinencije? Šta da vam kažem, nisam stizala da čitam, a kamoli da pišem. Čim bih se dohvatila knjige, mozak bi napravio fajront i prepustio se preko potrebnom snu. Nisam mogla da mu zamerim, tokom dana radio je punom parom. Uspavljujući se uz knjigu, mesecima sam živela njen svet. Njene svetove. U ovom svetu… valjda. Više nisam sigurna, vrlo često ta granica se gubila.

Put do moje police ova knjiga je pronašla zahvaljujući Novosadskoj razmeni knjiga, događaju koji je raširio ruke da me dočeka u mom novom gradu, i koji veštim potezima uklanja ono novo u mom gradu. Dok se uveliko krčka sledeća razmena, ja konačno mogu da zaključim prethodnu.

Stvarnost sa kojom nas pisac najpre upoznaje, alternativna je ovoj koju živimo. Po vremenskoj ravni, vraćamo se unazad. Amerika nije ujedinjena i, kao takva, nije pogodno tlo za naučno–tehnološki razvoj. Stoga, najveći umovi tog doba svoj talenat razvijaju u Evropi.

Nakon obilja problema u Americi, Nikola Tesla od kralja Stevana III Sinđelića dobija devedeset lanaca zemlje u Beogradu, na kojima uspostavlja rad naučnog kompleksa Laboratorije Tesla. Neopterećenspregama, živi punu slobodu naučnog razvoja, i u svojoj genijalnosti, stigao je da se pozabavi teorijom multiverzuma.

Pronicanje u tajne samog tkanja svemira, samo je delimično moguće baveći se teorijom. Na pitanja koja teorija nameće jedino je moguće odgovoriti eksperimentom.Ukoliko postoje nebrojeni svetovi, moramo nekoga poslati u šetnju kroz njih. Tim vodećih svetskih naučnika vrši poslednje pripreme dok Jevrem Radivojević, čovek koji će zakoračiti u nepoznato, beleži svoje preostale ovozemaljske dane u dnevnik, i time započinje putopis o putovanju koje će promenitisvetove. Putovanjukoje će promeniti i njega, na način koji nije mogao ni da zamisli.

Ključnim izmenama istorijskih tokovastvoreno jedruštvo prosperitetnog razvoja koje nije moralo mladim mozgovima plaćati cenu rata te su se oni razvijali umesto da budu proliveni na nekom proplanku zarad bilo kog iz riznice kompletno idiotskih razloga.

Ostajući dosledan duhu vremena starog Beograda, pisac kreira svojevrsnu kulturnu, političku i naučnu scenukojom daje omaž brojnimistorijskim ličnostima, prikazujući njihovu veličinu i uticaj koji su imali na formiranje sveta u kome živimo, ali i svih ostalih svetova u kojima smo imali sreću da se rode.

Na čelu živopisne družine našao se Lazar Komarčić i njegov nemerljiv doprinos razvoju naučne fantastike kao književne grane u Srbiji, ne samo formiranjem ličnog književnog opusa, već i formiranjem načina razmišljanja mladih književnika. Poput Tesle, otvarao im je vrata drugačije stvarnosti, azatvarao ona koja vode u pogrešnom smeru, ne ustežući se da sruši iluzije mladoj usijanoj glavi i usmeri je na pravu stranu.

Rečenice obiluju davno zapostavljenim rečima i sva raskoš našeg jezika šepuri se poput pauna, demonstrirajući piščevu životnu posvećenost upoznavanju njegove lepote. U nekim trenucima delovalo je preterano, ali onda bih se setila oskudnosti sa kojom se češće susrećemo pa bih postala zahvalna što imam način da zaista čujemmelodiju koja prati priču. Jer, neke reči prosto imaju dubinu. Poput sifražetkinja.

Gospođica Pelagija Lukić – pretpostavljao sam da nije udata, što zbog njene očigledne mladosti, što zbog  činjenice da ni jedan gospodin koji drži do sebe  u Beogradu ne bi dopustio da mu zakonita žena bude zaposlena bez obzira na sve one političke promene koje je pokret sifražetkinja postigao proteklih godina…

Kroz neobavezna razmišljanja likova, provlači se ideološka struktura društva, sa akcentom na neravnopravan položaj žena (ili je to mene najviše pogodilo) i njihovu borbu za ravnopravnost. Samo tako, iz vedra neba, prikaže vam se konkretan motiv borbe, i nepravda koja vas nagonski na tu borbu tera.

Druga stvarnost sa kojom se susrećemo u romanuvodi nas stazama sf-a, na moju veliku radost. Tek tako, kao da sam uzela drugu knjigu. U fantastici su uobičajeni multižanrovski romani jer ne postoje razlike koje bi ih suštinski žanrovski razdvojile te je vrlo lako isprepletati elemente koji krase svaki od njih. Ovde nemamo osećaj njihovog suptilnog preplitanja, imamo dva različita sveta, napisana na dva različita načina. Ovaj drugi mi je mnogo više prijao, što zbog ličnih afiniteta, što zbog načina na koji je izgrađen. Imala bih i tu svašta da dodam, ali ko će da čita toliki tekst, pročitajte knjigu ako vas baš zanima.

Ipak, najviše sam uživala u sudarima svetova. Vrlo su efektno napisani. Atmosfera koju pisac stvara, naglim kontrastom na kraju lepršave rečenice, toliko je efektno zastrašujuća da me prožima jeza od same pomisli na upoznavanje sa mračnom stranom majstora horora, kako ga mnogi nazivaju.

Ima tu i humora, taman da vas malo opusti.

"Brzo ozdravljenje želi vam Narodna skupština Kraljevine Srbije, sa 98 poslanika za i 52 protiv!

Rekla bih, pokriveni su svi elementi.

Poput čitanja, i pisanje se odužilo. Začas sam napisala ono što ste do sada čitali,potom je usledilo poliranje i doterivanje, predomišljavanje i brisanje te ponovno Prerazmišljavanje. I nikako nisam uspevala dazaključim. Konačno, odlučila sam da ne moram presuditi te brzo toj odluci našla opravdanje u činjenici da mi ovajroman nije bio dovoljan. Utisci će uvek biti raznoliki, a moj se ovoga puta našao negde između, zalutao u tek otkrivenim hodnicima nebrojenih svetova multiverzuma.

Godine čitanja, prevođenja i stvaranja,jasno su uočljive u pisanju Gorana Skrobonje i predstavljaju sjajnu podlogu za ispitivanje raznolikih potoka kreativnosti i inspiracije. Pored već realizovanih, projekti na kojima je trenutno angažovan obećavaju nam mnoštvo avantura, a najviše se radujem izletu u svet Kosingasa, u vidu priče inspirisane serijalom koja će se uskoro naći u zbirci „Kosingas – Neispričane priče“ u izdanju IK Strahor. Druga poslastica koju nam Skrobonja i Strahor spremaju je knjiga „Proročanstvo Korota“, koja je u formi stripa već doživela zapažen uspeh. Eto nama prilike da vidimo kako se predvodnici fantastične scene međusobno inspirišu i nadograđuju. Lepa su vremena kojima svedočimo.

Milica Cvetković

Komentari

Komentari