Foto: 
Anđela Mujčić

Specifični oblik lične, intimne ispovesti

U svom radu polazim od medija privatne, dokumentarne fotografije kako bih izgradila postavku koja funkcioniše kao specifični oblik lične, intimne ispovesti. Likovi neodređenog socijalnog statusa, izmešteni prostorno i vremenski fromiraju atmosferu nostalgije, topline i sećanja. Do svojih slika-objekata dolazim specifičnim postupkom postepene transformacije tradicionalnog slikarskog jezika. Ne smeštam ih  u pravougaonu, dvodimenzionalnu ravan uobičajene štafelajne slike, već u potpunosti izdvajam figuru, smeštam je u realni prostor i tako dolazi do nezavisnog slikarskog objekta koji stupa u interakciju sa okolnim trodimenzionalnim prostorom. 

Anđela Mujčić

Rođena u Nišu 1981. godine

2000. Maturirala u srednjojUmetničkoj školi u Nišu,  smer - dizajn tekstila.

2005. Diplomirala slikarstvo na Fakultetu umetnosti u Nišu.

2010. Specijalizovala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.

Trenutno na završnoj godini Doktorskih akademskih studija na Fakultetu za umetnost i dizajn u Beogradu.

Od 2011. godine radi na Fakultetu umetnosti Zvečan – Kosovska Mitrovica kao asistentkinja na predmetu Slikanje A.

 Neverne bebe

Vedra melanholija (ili) Tihi svedoci sećanja 

Živimo u vremenu sveprisutnosti fotografije kao medija, te beskonačne linije trenutaka “uhvaćene stvarnosti”. Fotografija kao lična istorija pojedinca i autonomna realnost, predložak je, centar interesovanja i kreativne imaginacije mlade umetnice Anđele Mujčić. 

Iz “beskonačne linije trenutaka” Anđela vadi figure da bi se likovno bavila njima, u svakom smislu i obliku. Oblači ih i šminka, podcrtava karaktere, čuva pokrete, odvaja ih od lesonita i daje novu tačku oslonca. Ovo je način postupanja da bi  završeni rad, kao posledica, bio  nova zanimljiva predstava koja posmatrača izaziva i kao veselo, preslišava. Likovi iz detinjstva, nečije mladosti ili starosti, tako “zbrinuti”, jasno nose svoje vreme i postojanje, da prisutne individualnosti postaju arhetip  i upućuju na nesumnjivu prolaznost i nestajanje, zajedničke nam sudbine. Inverzija traga u vremenu i odsustva prostora, na drugačiji način vraća trenutak neposredne prisutnosti i afirmiše je kao jedinu istinitu stvarnost.

Izbor motiva je anoniman i duboko ličan, kao tajna koju nam umetnica tiho saopštava da bi uspostavila komunikaciju. Postaje vidljiva sva krhkost “prisutne” prošlosti koja je uvek dorađena, “obogaćena” novim detaljima. Likovi koji su bili povod za scenu, sada su samo jasna kontura specifične individualnosti, sasvim depersonalizovani.

Radovi Anđele Mujčić svojim prisustvom u našoj sadašnjosti, govore nam o postojanju izvan vremena, realnosti koja nam neprestano izmiče.

Dragica Vuković

Doček

Kompleksno umetničko obrazovanje Anđele Mujčić baza je na kojoj se gradilo njeno slikarstvo, po kojem je prepoznatljiva na umetničkoj sceni, u tokovima aktuelne figuracije nove senzibilnosti, nepatvorenog egzistencijalnog unosa.

Intuitivna i radikalna metamorfoza od predloška (stare fotografije) ka slici, uz nalaženje čvrste podloge za rad, interesovanje za materiju, poigravanje formatima, kadrovima i dimenzijama, rezultira sugestivnim slikama-objektima, koje mire prošlo i sadašnje, ličnu i kolektivnu memoriju, nostalgično i subverzivno… Preostaje fragmentarna slika života, koji živimo, doživljavamo.

Precizno izvedeni “portreti”, odvojeni od svega suvišnog, pa i fizionomskih detalja i kakvog nametnutog konteksta, često u korelaciji sa drugim figurama, okidači su posmatraču za spontanu reakciju: osmeh, nelagodu, pomisao… Izlazak iz klasičnog formata doveo je do slobodnijeg postavljanja figura i instalacijskog kontrapunkta slike i crteža, koji nas nagoni na pokret i provociranje naznačene perspektive, a pojačava metafizički prizvuk. 

Slikarstvo Anđele Mujčić, svesno nepromenjivosti suština, ali i nepovratnosti nekih vrednosti, pozicionira se na zategnutom luku od dela modernista preko popmodernista do radova neslućenog izgleda i značenja. Čini se izvesnim da će nas njene slike i ubuduće, posredno , ali neumitno, voditi nama samima.

Ljubica Jelisavac – Katić 

Mali puška

Samostalno  izlagala 16 puta... 2015. Galerija „Mostovi Balkana“ Kragujevac / 2014. Galerija Fakulteta umetnosti, Kosovska Mitrovica /Moderna galerija Lazarevac  / 2013.Podgorica, Galerija „Centar“ / Bela Crkva, „Bela galerija“ / Niš GSLU „Salon 77“ / 2012.Beograd, Galerija „Beograd“/ Novi Sad, Likovni salon KCNS / 2011.  Inđija, Kulturni centar – Galerija Kuće Vojnovića /  Požega, Kulturni centar – Gradska galerija /Berlin, Galerija Prima Center Berlin /Smederevo, Savremena galerija /Vranje, Galerija Narodnog univerziteta / 2010. Beograd, Galerija „Blok“ /Zrenjanin, Savremena galerija / 2009. Niš,Galerija Niškog kulturnog centra

Grupno izlagala na preko 80 izložbi u zemlji i inostranstvu (Nemačka, Italija, Bugarska..) / Učestvovala na 20 likovnih kolonija: Sićevo, Ečka, Jalovik, Gračanica...

Seke

Dobitnica II nagrade na kreativnom multimedijalnom konkursu „Voyage Blue“, Galerija SKC - Beograd 2010. 

Harmonika

Članica ULUS-a (Udruženje likovnih umetnika Srbije) od 2010.  / Članica ULUKiM-a (Udruženje likovnih umetnika Kosova i Metohije) od 2012. / Pored slikarstva bavi se i Street Art-om.

Komentari

Komentari