Foto: 
Anthony

Svi protiv svih

Ono što ne bih želeo je to da započnem i smaram onim večito postavljanim, besomučno forsiranim i na nemogućnost demistifikacije osuđenim, pitanjem, „ko smo, odakle smo i kuda idemo“ ali sam ipak to učinio, apstrahujući pomenuto i fokusirajući se na sadašnjost a samim tim i na moduse načina shvatanja i adaptiranja istog, u različitim epohama i stadijumima „ljudske volje“, razumevanja, življenja i doživljavanja sopstva i okolnosti u datim trenucima, i hronološki sagledavane, retrospektivne analize i analogije sa sadašnjim načinom obitavanja i opstajavanja. I pošto se stiče utisak da tome nema ni kraja a ni početka, možda je bolje zadržati se na uprošćenoj varijanti fatalno problematičnog pitanja, i svesti ga na „šta danas znači, biti ČOVEK“...

U vezi ovoga, masa je onih koji kroz literaturu, prividno i perfidno umiruju neke obolele, svojim pričama za „laku noć“ (zamenjujući sedative i neuroleptike), da je „život lep“, da se treba smejati, voleti, zabavljati, misliti pozitivno i lečiti se svojom podsvešću, itd., kao da ništa nije prethodilo tome, i kad bi to moglo tek tako... Pa sve i da život jeste „lep“, mi smo zaboravili to „lep“ jer se milenijumima razvijao i negovao nagon za međuljudskim uništavanjem i potčinjavanjem, kao i samo uživanje u tome i iz toga, pa kada nam današnji „pisac knjige“ saopštava kako „treba živeti srećno“, kroz izobličene maksime i mudrosti drevnih civilizacija, ukazuje na nešto što je totalno idiotsko za upotrebu u današnjem tehnokratskom društvu (sem među četiri zida, ili u nekoj „sekti“), a što je lukav i gadan primer njegovog načina uklapanja u proizvodno-potrošačko društvo, dok se njegove knjige prodaju i zamenjuju, ili dopunjuju dejstvo neophodnih medikamenata, hronično bolesnom čovečanstvu. Ljudi današnjice oblikovani su i planirano primorani na to da budu jedni protiv drugih, ili tačnije, svi protiv svih, po principu spermatozoida, do humanoida modernog društva. Na tome se neprestano radi i ako se u nešto ulaže trud od strane današnjih „upravljača“, onda je to upravo usavršavanje ovog sistema funkcionisanja u međuljudskim odnosima, kao i podsticanje i razvijanje potrošačko-proizvodnog sistema u kojem se prema čoveku ophodi tako da on, zbog vremena ispunjenog radom da bi zaradio, i trošenja na nešto što mu nije neophodno, pa ni potrebno, a čak često i štetno, gubi, ne samo svoje sopstvo i prirodno stečene vrednosti, već i put ka tom, nikada potpuno rasvetljenom a danas (čini se) obeshrabrujiće zatrpanom, SVESNOM JA. Preko TV programa se jasno oseća to, neko ustaljeno i teško ukratko opisivo neprijateljstvo svih i svega onoga što se pojavljuje na ekranu, prema čovečanstvu i ljudskom napretku. Bezbednije je TV shvatati kao neku vrstu neprijateljskog oruđa i oružja za pustošenje ljudske duše. Od reklama za šampon, preparata za miršavljenje od kojih niko nije smršao, svakojakih naprava za lečenje neizlečivog i ostalih proizvoda sa svojim jebenim devetkama u ceni i onoga čime se „zabavlja“, do svakodnevnog zatrpavanja kroz informativne programe. Boja glasa, način  dikcije itd. što nam se preko ekrana obraća, sve to atakuje kolektivnom obmanom. Drage gledaoce doživljavaju, ništa drugačije od birokratskih sluga koji nam se po bankama ili njima sličnim eksploatatorskim institucijiama, programirano, nezdravo i groteskno keze, doživljavajući nas kao stoku za eksploatisanje. Tolika je tu koncetracija bezosećajnosti, amputirane empatije i nipodaštavanja onih kojima se obraćaju ti, TV, eksploatatorski, kapitalistički i ostali, njima slični, današnji humani devastatori, sa željom i trudom da profitiraju na našu štetu i tako daleko od onoga što čovek jeste i treba da odbaci i onoga što jeste i može biti! Da nam je puko preživljavanje suština, mi bi već odavno bili „srećni“ i ne bi postojala potreba i divljenje ljudskim delatnostima koje nemaju nikakve veze sa egzistencijom, a u kojima nalazimo ili naslućujemo pravu i najveću vrednost, pored svih postojećih kategorija funkcionisanja i preživljavanja. Ali očigledno, nama ne odgovara priroda mrava, termita, a na žalost, njima smo najsličniji a otuda i najnesrećniji stvorovi na planeti što besomučno kruže u modernoj Samsari!

Obezvređivanje određenosti instinktom je utoliko veće, ukoliko smo kao „svesni ljudi“ razvijeniji. A šta sada, na kraju ovoga izrečenog, i ukratko, reći o davno zamišljenim, uzvišenim, a neostvarenim, idejama nekog mogućeg savršenstva, ili u najmanju ruku, stanja gde će svaka individua imati vremena da se posveti sebi i sopstvenom usavršavanju? Ovaj put, ništa konkretno, jer im još uvek nije „vreme svitanja“, a kamo li praktikovanja istih.

Do tada nam ostaje da se održimo, sačuvamo i upotrebljavamo svoj duhovni potencijal, ojačamo barijere svoje svesti prema pogubno akcelerisanoj sadašnjici, i, pa bilo to i u underground-u, očuvamo „istinske“ vrednosti kroz umetnost i misao, u današnjoj nemilosrdnoj ljudskoj mašineriji sa, u kolektivnu podsvest instaliranim, sloganom smrtonosne igre, SVI PROTIV SVIH!

Igor Rajović

 

Komentari

Komentari