Totalna rasprodaja (masnih olovnih naslova)

Vrište sjenke iz izloga. Transeksualna moda za bakice u ranim 80-ima. „Muške“ priče gube moral u javnim wc-ima. Majka ne zna zašto njen jedinac još unuke ne navješta... Ali amerikanizacija nam nije pred vratima, već je mnogi sa dva prsta u usta pokušavaju i istjerat (među njima je pijana manjina preživjelih hipija – sada već srednjovječnih luzera bez zubala i s škembom do obzora).

Majka na može pojmiti da su ti „gayevi“, isti oni štreberi što su vikendom prespavljivali... Majka nikad ne bi razumjela, ne , neće shvatiti... Njoj se to gadi. Njeni su zidovi odavno sazidani i nije ih moguće mijenjati. Konzervativnosti osuđuju najsubjektivniji, dok o pravdi pišu prljave tinte onih najokrutnijih – bez lica;  samo kukavički inicijali pod lažno serviranim oblicima „slobode“ i širokoj slici modernog života. Oni okreču manjine protiv večina, pa opet večine cijepaju na još više manjina. „Subjektivno“ je izgubilo smisao, i nažalost, ono postaje preporučljivo. Spavali smo tvrdim snom dok je amerikanizacija na vrata kucala. Umjetna nacija, umjetnih vrijednosti i mjerila. Umjetnih mirisa i okusa. Plagijat svih plagijata. Svašta od ničega u golemoj pučini ispranih „nitko“ sa rednim brojem taj i taj... Dok svaki „nitko“ potraćuje život pateći da bude „netko“, a „netko“ se ne postaje... Oni se rode bez duše.

Odavno smo je pustili preko praga, i već se služi našim životima poput domačina. Neću nikada biti amerika. Neću umrijeti u slapu sivila kao kap željna odskoka. Odjebite izlozi! Odjebite ekrani mali i veliki! Ne smetaju mi pederi, ništa ni manje ni više kao svi ostali...

Živ si dok si svjestan; umireš kad si uklopljen, a istodobno smiješno uvjeren kako si posebno-drukčiji; drukčije svoj i svojski neprilagođen. Umiranje je zajebana igra i može iscrpiti i samu smrt, a da njen vlasnik nikada nije ni slutio da je igrač. Smrt je misterij; pitanje svih pitanja i odgovor svih odgovora, a deklarirana kao strah i trepet što svakog čeka. Možda je ona jedino dobro ovog života. Možda je ona ona točka koja rasprši sve iluzije u trenu bez vremena – zaustavi sive slapove uzaludnog definiranja dimenzije prostora... I pusti te... I pusti me... I pusti svakog od nas. Da budeš kapljica. Odskok i točka za kraj.

Indijanske mudrosti amerikanizacijom zakopali. Možda su oni znali. Možda smo svi već pali.

Najavljuje se rasprodaja. Kolone olovnih vojnika u limenim ljubimcima. Masni olovni naslovi čekaju svoje sutra. Mnogi su ga već prokockali, a da nisu ni znali. Tri kredita i deseci tisuća minusa...od 90-ih nema većih promjena. Amerika je sve pojela. Totalna rasprodaja. Na kamate... Na rate... Na izdaje; na blefove. Životi se trampe, svetinje se blate.

Slapovi sivila ne bi tekli da im ne date.

Antonia Padovan