Foto: 
Autor nepoznat

U Dolini jorgovana

Istorija naših prostora, ispunjena je ratovima, bitkama, osvajanjima a istaknute ličnosti, uglavnom su muškarci, bilo da su vladari ili ne. Valjda je to logično, s obzirom da žene nisu išle u ratove koji se vode na bojnom polju i biju oružjem, a računalo se samo ono što se postigne u borbi.

Malo je primera u udžbenicima o postizanju rezultata diplomatskim putem. Uglavnom je to sklapanje braka između dve države radi nekog budućeg mira, a o srpskim kraljicama i njihovom uticaju na događaje, malo je podataka. O ženama vladara, vojvoda i ostalih istaknutih ličnosti, saznajemo iz epskih pesama, uprkos mnogobrojnim zadužbinama koje su ostavile iza sebe.

Međutim, u XX veku, žene vladara su postale omiljena tema pisaca, koji su krenuli u potragu i izučavanje istorijskih izvora, kao osnove za svoje stvaralaštvo, koje se, uglavnom, svelo na ljubavne romane i literaturu koja je trebala da osvoji široku čitalačku publiku, čime bi se postigla dobra prodaja, ali ne i realan prikaz istorijsko-političke scene u nekom razdoblju.

Jelena Anžujska, o čijem poreklu se spekuliše i koje nije tačno utvđeno, bila je jedna od žena koje su ostavile trag u našem kulturnoistorijskom nasleđu.

U narodu je Dolina jorgovana poznata kao mesto na kome je Uroš I u čast svoje buduće supruge, zasadio jorgovane, da bi se ona osećala kao kod kuće u Francuskoj, ali je i mesto gde se nalaze mnogobrojni spomenici: Maglič, kameni vojnik, manastir Gradac i drugi. Put kroz Dolinu jorgovana vodi do srednjevekovnog grada Rasa, gde je bio dvor Nemanjića.

Bez obzira na mimoilaženje pogleda i teorija među istoričarima o njenom poreklu, izvesno je da je bila plemkinja, obrazovana i žena sa vizijom.

Osnovala je prvu žensku školu kod nas, gde je obrazovanje i učenje veza, muzike, pisanja, čitanja i ostalih veština bilo dostupno siromašnim slojevima. Preporod je Srbija doživela ne samo osnivanjem ovakve škole, već i uvođenjem trgovine sa Dubrovnikom, razvojem zanata, što se, takođe, njoj pripisuje kao zasluga. U svom dvoru je imala knjigohranilište, odnosno biblioteku, a pošto je organizovala, takođe na dvoru, prepisivanje knjiga, nije teško zaključiti koliko je polagala na kulturu i njen razvoj. Te knjige, kojima su korice izrađivane kod zlatara i Kotoru, služile su poklanjane

Vodeća žena tog doba, imala je viziju drugačiju od one koja je bila odlika vođenja politike tog doba, samim umećem održavanja balansa između istoka i zapada, stvorila je dobru osnovu za uspon zemlje na čijem prestolu je bio njen muž.

Majka Milutina i Dragutina, kraljica Jelena Anžujska, podigla je manastir Gradac, u kome je i sahranjena, a pre toga se zamonašila u crkvi Svetog Nikole u Skadru.

O podizanju manastira, arhiepiskop Danilo II kaže: "I tako poče zidati predivnu crkvu u ime presvete Bogorodice praznik Blagoveštenja, ne mestu zvanom Gradac. Zapovedila je da se sakupe svi narodi njezine države, i kada je to učinila, izabrala je od njih najbolje umetnike, hoteći da podignu predivno uzdanje toga hrama, mnogo i nebrojeno zlato neštedice dajući svima radnicima kao mudri i razumni stroitelj".

Gradac je sinteza zapadnog i vizantijskog stila, ali i svedočanstvo o kraljičinoj odluci da na večni počinak ode kao pravoslavni hrišćanin. U međuvremenu, manastirima na primorju izdejstvovala je samostalnost kod pape, bogato ih darivala, kao i Svetu Goru i Jerusalim.

Zemlje kojima je vladala, nazivale su je “kraljicom majkom”, zbog njene mudrosti  i politike usmerene na mir, prosperitet i zaštitu interesa svog naroda.

Komentari

Komentari