O Akademiji
Foto: 
Milutin Marinković

O Akademiji 1

Lepa zgrada, baš lepa, što bi rekao jedan moj prijatelj.

Decenijama izlagana javnoj kritici zbog Memoranduma, manje od stručne i naučne javnosti, a više od političkih i interesnih grupa, pa čak i izložena uvredama od strane raznih NVO i anacionalnih mudraca i držača sveznanja, SANU je sazidala zid ćutanja u koji su uzidani prozori retkih javnih oglašavanja pojedinih akademika. Svo to ćutanje se ostvaruje krajnje efikasno pod parolom da se SANU ne meša u dnevnu politiku. Kako akademici opet ne bi bili  kritikovani i prinuđeni na odbranu stavova. Naravo, ukoliko je to pravi razlog. Uostalom, ko ne trpi kritiku, ne treba ni da se bavi naukom.

Vrlo mi simbolično zvuči da predsednik SANU u svom trećem mandatu, akademik Nikola Hajdin (hide in – sakriti se unutra!), u blagu ruku koketira sa proevropskom političkom provenijencijom. SANU kao institucija, na čijem je on čelu, ćuti po mnogim bitnim pitanjima. Ispada da Akademija ne poštuje sopstveni Statut koje je uređen po Zakonu o Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. Naime, Statut SANU, član 7, tačka 15, kaže: „SANU organizuje savetovanja i rasprave o najvažnijim pitanjima položaja srpskog naroda i države“. U situaciji u kojoj se nalazi Srbija takvih pitanja ima na pretek, ali na ona pitanja koja se direktno tiču SANU kao najviše institucije i koja su zaista strateška za budućnost ljudi i države, ostala su bez odgovora.

Zašto se SANU ne oglašava po pitanju „Bolonjske deklaracije“ kada je predsednik Nikola Hajdin još pre sedam godina rekao da će se Akademija time ozbiljno baviti (Tanjug, Blic, 19.6.2007)? Pošto je kod nas visoko obrazovanje sumnjivih kriterijuma, ne može se, a ne dovesti u pitanje korisnost takvog programa kada imamo afere doktorata oko čega se SANU kao najviša naučna institucija opet nije oglasila.

U našoj neprekidnoj tranziciji pored nove „društveno-političke elite“ proistekle iz raznih privatizacija, mahinacija i kombinacija, na ovaj način dobijamo i „intelektualnu elitu“ koja se gradi u političkim okvirima i koja možda u nekoj budućnosti bude i rukovodeći deo SANU. Naravno, ako im to u nekom određenom momentu bude u interesu i od koristi. Ovako SANU ne reaguje, čak ni kada niko neće da se dohvati posla utvrđivanja regularnosti doktorata i na taj način pokuša da zaštiti svoj integritet, jer svaki doktorat ipak treba da bude naučno delo.

Iako je  po definiciji nezavisna institucija SANU se finansira pored donacija, donatora i fondova upravo iz budžeta Republike Srbije (član 110 Statut SANU),  pa se onda može zaključiti da ljudi koji upravljaju Akademijom tj. predsednik, predsedništvo i izvršni odbor, zbog toga ne žele bilo kakav konflikt sa vlastima u Srbiji, bez obzira ko tu vlast činio.

Ako se pogleda u blisku prošlost, pored blage reakcije na jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, ne nuđenja nikakvog rešenja vezanog za taj primarni državni problem, SANU ne deluje ni prilikom potpisivanja „Briselskog sporazuma“!

Ali, zato je bitno da se u Akademiji radi na rečniku nesrećnog imena „srpsko-hrvatski“, sa apsolutno nezadovoljavajućim opravdanjem njegovog naziva koje je svojevremeno ponudio akademik I.Klajn, jer srpsko-hrvatski kao jezik više ne postoji, a u školama se ne uči još od devedesetih. Stoga, taj posao, iako vrlo važan za kulturu jedne nacije, zbunjuje širu javnost, bez obzira na način na koji je započet, jer sumnjam da Nemačka akademija ima nemačko-austrijski rečnik.

Nesvesni razlike između dnevne politike i strateških pitanja vezanih za srpski narod i državu, akademici koji upravljaju SANU, ali i svi ostali časnici akademije, postali su vremenom predmet ismevanja zbog svojih društvenih privilegija, godina, zbog želje pojedinaca da se okite akademskom titulom i na taj način pokažu intelektualnom elitom. Na kraju krajeva, neki političari pre citiraju Vikipediju nego akademike.

Da li nam uopšte treba SANU kao takva? Zar ne treba baš ona da bude taj filter koji će naučnim putem da ponudi odgovore na goruća pitanja nauke, kulture, umetnosti i ona najznačajnija od državnog značaja?

Lepa zgrada, baš lepa, spolja gladac a unutra...   

Milutin Marinković

Komentari

Komentari