O beskrajnoj nelagodi čitanja
Foto: 
mr Aleksandra Nikolić Matić

O beskrajnoj nelagodi čitanja

Mislim da nema slavnog pisca koji me je više pronašao svojim umetničkim prosedeom u poslednjih deset godina kako je to učinio francuski  pisac Mišel Uelbek. Ta grozna ironija u praznom svetu, ta nemogućnost dosezanja drugog, ali zbog toga i nedostatak žaljenja ili emocije, to teško pornografsko čudo koje se valja kroz Uelbekove svetove je neponovljivo.

Koliko god bila budalasta u privatnom životu, sentimentalna i često naivna, toliko sam u književnom nezajažljiva. Odatle, verovatno toliko ushićenje. Pisac budućnosti i nimalo sentimentalne sadašnjice. Posebno ne za žene i muškarce u izvesnim godinama, kojima i sama pripadam.

Mišel Toma, poznatiji kao Mišel Uelbek, najtiražniji i najprevođeniji savremeni francuski pisac, po struci je agronom. Zbog hroničnih depresija, on je više puta lečen u psihijatrijskim bolnicama. Shvativši principe trgovine, on je, napustio državnu službu i posvetio se književnosti. Pored cinizma i provokacije, on je rano počeo da neguje čudan izgled - bleda, nezdrava boja kože, smešno odelo.... "Izgled bedaka je njegova karta za književni uspeh", kaže Deni Demonpion, autor knjige o Uelbeku. Istovremeno, Uelbek se obilno koristi popularnom holivudskom ikonografijom o uvrnutim likovima, te se često fotografiše sa cigaretom uglavljenom između srednjeg prsta i prstenjaka. (Iz biografije)

U književni svet ulazi 1985. pesmama objavljenim u magazinu La Nouvelle Revue. Iste godine kada mu izlazi prva zbirka poezije (1991), objavljuje i biografiju pisca horora H.P. Lavkrafta, kojim je u mladosti bio opčinjen. Tri godine kasnije objavljuje svoj romaneskni prvenac pod naslovom Proširenje područja borbe, kojim skreće pažnju publike i kritike. Slede romani Elementarne čestice (1998), Platforma (2001) i Mogućnost ostrva (2005), koji mu donose status jednog od najpopularnijih i najkontroverznijih francuskih pisaca današnjice. Za roman Elementarne čestice dobio je „Prix Novembre“ i proglašen je „nihilističkim klasikom“. Za poslednji roman koji je objavio Karta i teritorija, 2010. godine, dobio je prestižnu „Goncourt“ nagradu. Kritika je Uelbekove romane često karakterisala kao vulgarne, pamfletske, pornografske, a zbog stavova koje je iznosio u njima i svojim intervjuima optuživali su ga da je rasista, ženomrzac i islamofob. Zbog antiislamskih stavova i optužbi za izazivanje rasne i verske mržnje dospeva 2005. na sud. Pozivajući se na proklamovanu slobodu govora, sud ga je oslobodio optužbi, ali nakon ovog procesa Uelbek napušta Francusku i odlazi najpre u Irsku, a potom u Španiju, gde i danas živi. (Booka)

Mislim da sam jedino kod Kamija u drami Kaligula pronašla tu finu ironiju kojom nas uvodi u svet mržnje i nedostatak empatije koje nose njegovi junaci.

Fantastični roman Mogućnost ostrva je na mojoj listi 10 romana života. Horda dolazi. (Lista se menja, ako ćemo pravo)

Ovih dana izdavač Booka je objavio Uelbekovu zbirku tekstova Lanzarote i drugi tekstovi, koju sam sa zadovoljstvom pročitala. Knjigu je sa francuskog preveo Vladimir D. Janković. Naslovna priča se može čitati kao osnova za Mogućnost ostrva. (Knjižica je objavljena u Francuskoj prvi put, 1997. godine)

Ono što je mene zabavilo u ovoj nevelikoj zbirci, su uputstva za pisce koja prenosim sa beskrajnim zadovoljstvom:

„Mrtav pesnik više ne piše. Otuda je važno ostati živ.“

„Dokle god kod drugih budete izazivali mešavinu ustrašenog sažaljenja i prezira, znaćete da ste na dobrom putu. Moći ćete da počnete da pišete.“

„U nedostatku ljubavi, idite do dna. Gjite mržnju prema sebi. Prema sebi mržnju, prema ostalima prezir. Prema ostalima mržnju, prema sebi prezir. Sve pomešajte. Napravite sintezu. U kovitlacu života, uvek budite na gubitku. Kosmos je kao diskoteka. Gomilajte u sebi frustracije, što više možete. Učiti kako se postaje pesnik znači odučavati se od življenja.“

„Struktura je jedini način da se izbegne samoubistvo. A samoubistvo ništa ne rešava. Zamislite, recimo, da je Bodleru, kad je imao 24 godine, uspeo pokušaj samoubistva. Uzdajte se u strukturu. I u antičku metriku, i u nju se uzdajte. Versifikacija je moćno sredstvo za osobađanje unutrašnjeg života.“

„Istina je sablažnjiva. Ali bez nje ništa ne bi imalo smisla. Čestito, naivno viđenje sveta samo je po sebi remek delo. Spram jednog takvog zahteva, originalnost malo znači. Ne opterećujte se njome. Kako god bilo, originalno će nužno izaći iz sveukupnosti vaših nedostataka. Što se vas tiče, jednostavno govorite istinu - ni manje ni više od toga.“

p.s  Na dobrom sam putu. J

mr Aleksandra Nikolić Matić

Komentari

Komentari